KAKO VAS VJEŽBANJE može zaštititi od razvoja depresije

trcanjem protiv stresa i depresije2
trcanjem protiv stresa i depresije2

Novo istraživanje po prvi puta je pokazalo da vježbanje uistinu pomaže u borbi protiv stresa i depresije. Evo kako!

 

NAPOMENA: Vježbanje nije lijek ali svakako pomaže – u to sam siguran – u nizu boljica s kojima se susrećemo. Obzirom da sam zavolio trčanje smatram svojom zadaćom prenijeti sve dobre stvari koje ono nosi sa sobom. Nisam znanstvenik i ovo nije takav tekst, a sve tvrdnje moguće je provjeriti on-line.

Moj tekst: ‘Što se događa s mozgom i zašto ste sretni nakon treninga‘ koji sam napisao prije nešto više od mjesec dana podijeljen je preko 150 puta, a na Linkedinu dvostruko više, klikove na sam tekst i ne brojim. Izgleda da je trčanje popularno kao vježba ali ispada da mnoge zanimaju i drugi benefiti koje takav tip treninga donosi. Ne, ne pišem ovo zato da bih se pohvalio (iako godi, priznam), nego zato jer je taj post, ajmo reći, bio samo vrh sante leda.

Naime, znate kako to već ide. Pročitaš jedan tekst pa klikneš na link povezan s njime pa onda na novi link u tom novom tekstu i tako redom. Naime, u posljednje vrijeme jako me zanima što se to događa u glavi (ili mozgu) da uistinu ljut ili deprimiran (ili oboje) kreneš na trening i nakon pola sata ‘puf’ sve kao da je rukom odnešeno. Problemi nisu nestali ali ih je nekako lakše kategorizirati i donijeti kvalitetne odluke, kako ih riješiti. Staloženiji ste.

Sreća je prvi pokazatelj i taj osjećaj sreće nakon treninga detaljno sam opisao u spomenutom postu. E sad, ima još jedan dio priče, a taj je da treniranje i vježbanje itekako pomaže u zaštiti od depresije što je prvi puta i znanstveno dokazano.

Detalje možete pronaći u fenomenalnom postu u New York Timesu. Za najnoviju studiju zaslužni su znanstvenici s Karolinska Instituta u Stockholmu. ‘Zaronili’ su u mozgove i ponašanje miševa. Kako su to napravili? Jasno je da miša ne možeš pitati kako se osjeća nakon treninga ali po nekom obrascu – ako gube na težini, odbijaju jesti ili se pak ne žele izbaviti iz ledene vode pa ugibaju – možeš utvrditi da je depresivan.

Pet tjedana znanstvenici su miševe izlagali takvim stres testovima i učinili ih depresivnima. Mogli su ih potom natjerati na vježbanje – znali su da će to zaustaviti napredovanje depresije ali u ovom slučaju, po prvi puta, htjeli su saznati kako se to događa.

Postoji pregršt ranijih istraživanja koja ukazuju na točnost tvrdnje da vježbanje rješava stresa kako kod miševa tako i kod ljudi. Prilikom vježbanja naši mišići proizvode enzim PGC-1alpha. Koliko se znalo do istraživanja taj enzim na neki način u tijelu stvara uvjete koji priječe razvoj depresije. Ali, da bi to dokazali morali su izolirati PGC-1alpha1 od bilo koje druge supstance koja se prilikom vježbanja stvara u tijelu.

Zato su stvorili miša u kojem je i bez vježbanja bilo viška enzima PGC-1alpha1. ‘Miško’ je potom izložen petotjednoj torturi blagih stresova. I što su pronašli?

Da, miš se nije ponašao savršeno, pokazivao je simptome zabrinutosti i gubio je na težini ali se NIJE predao. Čitaj: podlijegao depresiji. U daljnjim testovima (hladna voda) miš je također pobijedio depresiju – pod takvim stresom njegov je organizam stvarao još više enzima PGC-1alpha1 što je stvorilo svojevrsnu branu depresiji do mozga.

Ali priča nije gotova. Znanstvenici su, naime, znali da enzim PGC-1alpha1 nije direktni zaštitnik našeg (mišjeg) mozga i da sam po sebi ne predstavlja štit od depresije. Taj enzim jednostavno ne radi na taj način nego je više izvidnik koji organizam upozorava na opasnost.

Znanstvenici su se stoga koncentrirali na procese u organizmu i pronašli višak kynurenina. Pojednostavljeno to je supstanca koja se nakon stresa akumulira u krvotoku i lako zaobilazi sve blokatore na svom putu prema mozgu u kojem čini štetu (jedan je od glavnih uzročnika depresije). Googlajte kynurenine i vidjet ćete.

Kod miša ‘nakrcatog’ enzimom PGC-1alpha1, kynurenine nastao nakon stresa istog trena bio je ‘neutraliziran’ drugim proteinom – svojevrsnim odgovorom na signal opasnosti koji je zaprimio protein PGC-1alpha1. Taj protein promijenio je kynurenine, doslovce ga razbivši na djeliće koji nisu mogli proći blokatore i stići do mozga. Kao rezultat svega, stoji u zaključku istraživanja, povišena doza PGC-1alpha1 stražara uspješno dovodi do obrane mozga od prijetnje zvane stres. SLijedite me?

VJEŽBANJE = POVIŠENI PGC-1alpha1 = uništavanje uzročnika depresije

Kako bi sve ovo dokazali i na ljudima, znanstvenici su oformili grupu volontera koji su trenirali tri tjedna (40 do 50 minuta bicikliranja ili trčanja dnevno). Potom je izvršena biopsija mišića (prije i poslije). Rezultat je pokazao izraženo veću količinu PGC-1alpha1 pa tako i supstance koja uništava kynurenine.

Zaključak: Vježbanjem smanjujete mogućnost razvoja depresije. No, što je s osobama koje već boluju od depresije? Tada rezultati nisu tako dobri ali obećavaju:

“Mišljenja smo da ovaj mehanizam može pokazati određene rezultate ako se primijeni odmah nakon dijagnoze”, rekao je Jorge Ruas glavni predstavnik istraživačkog tima kojemu predstoji novi krug testiranja.

Za sve koji još dvoje oko vježbanja (zapamtite, dovoljno je samo pet minuta!) možda savjet: Ako vas stres na poslu dovodi do ludila možda je vrijeme za kraći trening trčanja, ako ništa drugo bit ćete sigurni da ste zlokobni kynurenine stavili pod kontrolu.

Hvala na čitanju!

Vezane teme:

Detoksikacija organizma u nekoliko jednostavnih koraka i sa malo stresa

Nije PTSP nego PTR. Znate li što je posttraumatski rast? Nešto COOL!

More from Claudio Kramaric

Banksy i dalje nepoznat, ali je novi hoax o njegovu uhićenju zavarao mnoge (kao i nas)

Prva pomisao: Vidiš, vidiš, policija u Londonu hapsi i nedjeljom...
Saznaj više

Odgovori

Vaša adresa e-pošte neće biti objavljena. Nužna polja su označena s *