Obeštećenje je riječ koju oglašivači trebaju izbjegavati

obestecenje i PR

Novinare nije briga kada im netko iz odjela marketinga na mail pošalje dokument u wordu iz kojeg će morati složiti objavu. To može biti i PR remek djelo ali ono što je novinar od njega u stanju napraviti ne treba prepričavati


NAPOMENA: Tri godine nakon objavljivanja ovog posta i dalje me pitaju što napraviti u nižeopisanom slučaju. I dalje stojim iza ovoga. Čak i onda kada vaša tvrtka ima moć utjecati na uređivačku politiku ne igrajte se s loše sročenim tekstovima koji zvuče/liče na ili jesu oglas! Zašto? Zato jer ćete izgubiti novac. 

Obeštećenje radnika. Obeštećenje sudskim nalogom. Obeštećenje umirovljenika… Riječ ‘obeštećenje’ izaziva izrazito negativne emocije i zato, ako ste oglašivač (ili PR manager) i želite graditi dobar odnos s medijima, zaboravite tu riječ. Čak i onda kada ste u pravu.

Oglašivači nakon zakupa oglasnog prostora u medijima danas očekuju i besplatne objave svojih proizvoda i usluga u medijima umotanih u intervjue i reportaže te niz drugih (novinarskih) formi. Do problema dolazi onda kada:

 – objavu žele pošto poto ‘progurati’ u medij iako ona nije zanimljiva krugu širem od uredskog prostora u kojem djeluju

 – ili kada im novinar tu objavu preoblikuje onako kako on misli da je najbolje.

Iako je to posve legitimno pravo urednika, oglašivači ovo ne vole. Smatraju da je njihov sadržaj jedinstven, često se žale na takve postupke i traže ‘obeštećenje’.

Objavili su nam tekst u temi zajedno s konkurentskim proizvodom. U krivoj smo kategoriji, naš je proizvod trebao izgledati najjeftinije, a ovako ispada da smo najskuplji. Navedena je kriva cijena. Što? Zar ne mogu navesti gdje se sve može kupiti. Možete li, molimo Vas, nazvati redakciju i tražiti obeštećenje. Novu objavu.

Do ovog najčešće dolazi zato jer je objava prepisana iz oglasa. Oglas ne funkcionira ni u jednoj novinarskoj formi. Proizvod u oglasu zvuči cool, ali ubačen u mix s drugima – e, to više nije slučaj. Loše sročena PR objava prepisana iz oglasa može izazvati više štete nego koristi.

Zašto to sve govorim? Posao vezan uz objave treba prepustiti PR-ovima. Korisnici su u stanju na kilometre nanjušiti prevaru odnosno hvalisanje bez mjere, a kamoli ne na dvije različite stranice u novinama koje su (iz navike) kupili. Traže sadržaj i priču. Priču koju će u tramvaju ili u uredu prepričati drugima. Oni odlučuju.

Ako imate što reći na ovu temu samo naprijed. Hvala!

 

Odgovori

Vaša adresa e-pošte neće biti objavljena. Nužna polja su označena s *