Pripreme za Zagrebački polumaraton (3): Deset kilometara prvi put!

deset kilometara

Postalo je opasno: Skužile su mame što radimo pa uz sve trpimo snažne napade prigovaranja i njurganja! Evo detalja trećeg tjedna priprema


Nevjerojatno da smo završili i treći tjedan. Deset kilometara u subotu se nije činilo tako strašnim. Nevjerojatno ali istinito. Najbolje je da je ona krutost u nogama preko dana i ujutro pomalo nestala. Ne bole koljena, niti zglobovi. Osjećam se poprilično dobro.

ČITAJTE JOŠ: Bolovi zbog promjene tenisica? Apsolutno!

 

Claudio ne baš. Prehlada, kašalj, ali on ne odustaje. Mame nas proganjaju, prigovaraju i brigaju jako. Teško je to sve objasniti, ali baš sam napisala tekst o psihologiji trčanja i žarko želim JOŠ jednu novu knjigu: Haruki Murakami „O čemu govorim kada govorim o trčanju“.

Iz kratkog sadržaja knjige i par google-anih stranica sam saznala da je taj svjetski priznati pisac strastveni trkač. On kaže (neću prevoditi):

„People sometimes sneer at those who run every day, claiming they’ll go to any length to live longer. But don’t think that’s the reason most people run. Most runners run not because they want to live longer, but because they want to live life to the fullest. If you’re going to while away the years, it’s far better to live them with clear goals and fully alive then in a fog, and I believe running helps you to do that. Exerting yourself to the fullest within your individual limits: that’s the essence of running, and a metaphor for life — and for me, for writing as whole. I believe many runners would agree”, Haruki Murakami.

Ponedjeljak

I tako prema našem [lightbox link=”http://coolklub.com/wp-content/uploads/2013/08/PLAN-TRCANJA-POLUMARATONA1.jpg#”]planu trčanja[/lightbox] ponedjeljak, trening od pet kilometara dosta kasno navečer. Ne volim loše osvijetljene ulice, bojim se da ću se popiknuti, okrenuti nogu, ne znam….možda realno, možda ne, ako imate prijedloge za dobro osvijetljene staze u sjevernom dijelu grada uključujući centar, javite nam!

Srijeda

Prvi put odlučila propustiti trening. Ujutro sam ga željno iščekivala i da sam ga bar mogla ujutro i otrčati. Popodne je krenula oluja, kiša, hladno. I stvarno mi se nije dalo. Razmišljala sam o toploj i suhoj teretani, ali traka mi se nije činila nimalo privlačnom. Prva ispričnica.

Četvrtak

Popodnevni trening od 8 km, bez nekih problema, vrijeme suho, osjećaj ugodan, volim sve ovo!

Subota

Prekrasan dan i puno dječjih rođendana na koje smo pozvani u jednom danu. Jedini izlaz je bio jutarnji trening. Nije mi teško palo. Jutro je apsolutno moje doba dana. Ponavljam i dalje rutu prema Kraljičinom Zdencu, samo povećavam broj krugova. Za 10 km – 6 puta gore dolje. Podloga je meka i ugodna i sve me manje toga boli, ustvari skoro me ništa ne smeta. Slijede tjedni u kojima se treba potruditi i izdržati do kraja.

Jedino čemu se iskreno nadam je dobrom vremenu – nek izdrži što dulje!

Vezane teme: 

Pripreme za Zagrebački polumaraton (1): Predložite nam rute trčanja

Pripreme za Zagrebački polumaraton (2): Sve me boli ali ja trčim!

 

More from @B_arrow

Nije PTSP nego PTR. Znate li što je posttraumatski rast? Nešto COOL!

Nije lako proživjeti neku traumu, ali da li ona baš...
Saznaj više

Komentar

Odgovori

Vaša adresa e-pošte neće biti objavljena. Nužna polja su označena s *