Slučaj Hrvoje Prpić: Nije cool, na ovaj način loša ekipa pobjeđuje

Slucaj Hrvoje Prpic nije cool a evo i zašto

Razumijemo problem. Da, teško je oglušiti se na sve negativne vijesti koje nas okružuju i zadržati pozitivan stav, ali treba ostati u igri do kraja

Proteklog tjedna vijest koja bi nas zapravo sve trebala zanimati bila je da je Hrvoje Prpić, suosnivač HG Spota i investitor u Trillenium, napustio Hrvatsku (kada je riječ o poslovanju). U roku od jednog dana u Velikoj Britaniji otvorio je tvrtku po cijeni od samo 300 funti, odnosno oko 3000 kuna. Temeljni kapital, kaže, nije mu trebao.

Prpić je također dodao kako će zbog nemogućih uvjeta poslovanja, sve koji ga pitaju ili traže savjet, odsad odvraćati od ulaganja u Hrvatsku. Mislim da na Prpićevu odluku treba gledati sa razumijevanjem ali nipošto i kao ključ za uspjeh u bilo kojem smislu.

Naime, na taj način loša ekipa uvijek pobjeđuje.

Vrlo je teško oglušiti se na sve negativne vijesti koje nas okružuju i zadržati pozitivan stav. Prpićev glas, posljednjih dana svakako se čuo. Odjeknuo je snažno i stvorio krug utjecaja koji nikome od nas nije ulio želju da ostanemo u Lijepoj našoj.

Moram priznati da sve češće čujem upravo te snažne, glasne i često razočarane ljude. No, onda se sjetim nedavnog komentara jednog od vrlo visoko pozicioniranih menadžera u Hrvatskoj, koji je ujedno i stranac, a koji je rekao:

Zašto umjesto razgovora o tome što sve ne valja, ne krenemo svaki od sebe i stvari počnemo tako rješavati?

Sjetim se i kako sam kao poduzetnik naišla i na „dobre“ i „loše“ ljude u državnom aparatu, sjetim se „Cool Kluba“ i jedne od sedam navika uspješnih ljudi od Stephena Coveya.

Prvo, zašto spominjem naš Cool Klub?

Naša priča krenula je od jednostavnog pitanja mom dragom. Njegov talent i kreativnost nikada nisu bili upitni, ali baš kao i mnogima, posao koji je radio nije išao u smjeru kojim je i on želio ići. Self-help savjet koji je pomogao meni, bio je jednostavan, a sastojao se samo u tome što sam mu postavila jedno pitanje:

„Da sada, u ovom trenutku, možeš raditi što god poželiš, bez ikakavih ograničenja….baš nikakavih, što bi radio?“  Malo je reći da me čudno gledao, vjerojatno je mislio da sam luda, ali ja sam već pomalo učila tu lekciju i moram reći da je još uvijek učim. „Ne drami, nego razmisli, što bi radio? Koji je tvoj posao iz snova?“.

Kao iz topa je ispalio riječi, čitave rečenice i, zapravo, mini poslovni plan. Sve bez ikakvih priprema. Te rečenice su se s vremenom pretvorile u stvarnost: „Bio bih urednik nekog cool časopisa.“ Ukoliko čitate ovaj članak, znači čitate coolklub.com, a moj dragi je glavni urednik!

Svakako bolje nego da je svoje bogato radno iskustvo, novinarsko, uredničko, odlučio dati nekome tko ga neće cijeniti.

Drugo, jeste li čuli za koncept „Krugova utjecaja“ i „Krugova zabrinutosti“ od Stephena Coveya?

 

„Krugova utjecaja“ i „Krugova zabrinutosti“ od Stephena Coveya?
Krugovi utjecaja i zabrinutosti Stephena Coveya

Coveyeva teorija kaže, da ukoliko nam je krug stvari o kojima brinemo/brigamo, kako hoćete, veći od kruga našeg utjecaja, negativan stav i stvari oko kojih nemamo kontrolu preuzet će nas i osuditi na razočaranja, pesimizam i na kraju krajeva neuspjeh.

Suprotno tome, ukoliko je naš krug utjecaja jednak krugu o kojem brinemo (npr. odlučili smo ne brigati o Prpiću i njegovim problemima jer na njih velika većina nas nema utjecaja, ali suprotno tome, brinemo o bližnjima, ponašanju na poslu, u tramvaju, brinemo o odgoju naše djece, našem obrazovanju i preuzimamo odgovornost za svoje postupke), tada naš utjecaj može značiti osobni uspjeh i rast. Ako stvaranjem vlastitog pozitivnog kruga utječemo na stvaranje drugog ta mikro lančana reakcija može postati velika i učiniti mnogo dobra.

I TREĆE…

I tako, puno više od Prpićeve razočarane reakcije i negativnog utjecaja cijenim priču Udruge hrvatskih bolničkih liječnika koji su u svojem prvom javnom nastupu:

• preuzeli odgovornost za svoje postupke u prošlosti (pasivnost i strah od gubitaka svojih udobnih fotelja)

• jasno izjavili da ne planiraju pobjeći od problema (žele ostati u Hrvatskoj) i boriti će se za ono u što vjeruju (bolju zdrastvenu skrb svojih pacijenata i bolju poziciju za njih same).

Jednostavno ne pamtim kada je netko ovako istupio u javnosti i krenuo od sebe. Samo tako se možemo boriti. Dosta je bježanja i predaje mečeva „lošim dečkima“. Ostanimo u igri do kraja. Jer vrijeme će pokazati da i „dobri dečki“ postoje i imaju snage odvesti nas sve zajedno na postolje!

Vezana tema:

Content marketing: 4 klopke jeftinih ponuda za stvaranje sadržaja

More from @B_arrow

Kako povećati produktivnost u 2015. godini

Toliko planova, a tako malo vremena mada je cijela godina...
Saznaj više

Komentar

Odgovori

Vaša adresa e-pošte neće biti objavljena. Nužna polja su označena s *