Trčati sam ili u paru. Što je bolje?

kako trcati i ne gubiti misice citytrail salomon
kako trcati i ne gubiti misice citytrail salomon

Neki dan sreo sam prijatelja koji redovito trči na Cmrok. Rekao mi je da ga to trčanje spašava ali da nikako ne može odrediti u kakvoj je formi u odnosu na druge

Ne mjeri vrijeme, jednostavno trči. I to je O.K. Ali baš sam se zamislio. Prije otprilike godinu dana, kada smo odlučili trčati svoj prvi polumaraton napravili smo plan. Taj plan uključivao je različite duljine, vrijeme (iako nam ono nije bilo bitno) i miješanje podloga kako bismo se što bolje pripremili. Tada, na samom početku, nisam shvatio da uz taj plan na moje performanse itekako utječe i činjenica trčim li sam ili u društvu – paru s Barbarom.Toga sam postao svjestan malo kasnije.

ČITAJTE JOŠ: Salomon X-CELERATE tenisice: Izgledaju kao sladoled, a brze su kao vrag

 

Ako se osvrnem. Nije mi uopće bilo svejedno. Ako sam trčao sam, u pravilu bih odmarao ili bi mi misli odlutale toliko daleko da sam usporio ili bih trčao prebrzo pa se opet umorio prije vremena. U paru s Barbarom redovito bih ispunjavao ciljeve za taj dan.

Uglavnom, taj mix samačkog i društvenog trčanja, a skupa s praćenjem [lightbox link=”http://coolklub.com/wp-content/uploads/2013/10/PLAN-TRCANJA-POLUMARATONA.jpg#”]plana priprema[/lightbox], doveo nas je do cilja. Pretrčali smo Zagrebački polumaraton. Stvar je ta da vam u trčanju ne ide u prilog ni ako ste isključivi introvert niti potpuni društvenjak. Ako insistirate na jednom od ova dva primjera u pravilu se s 99% sigurnosti može tvrditi da nikada nećete postići svoj puni potencijal u trčanju.

“Ako isključujete društvo i obrnuto, ako u nemu uživate previše, sami sebe dovodite u mogućnost da se limitirate u trkačkom smislu. Miješanje ovih iskustava može vas, pak, dovesti do boljih rezultata”, tvrdi sportska psihoterapeutkinja Michelle P. Maidenberg.

Solo (ili kako ih ja zovem) samački treninzi

U preludom radnom rasporedu ispunjenom od jutra do mraka brojnim zadaćama, ponekad je teško pronaći trenutak mira. Pomisao na, kako ga ja zovem ‘samačko trčan­je’, u tom slučaju može zvučati poput nirvane. Minute tišine, sami sa svojim mislima. Apsolutna kontrola nad svojim tijelom i performansama… Tko bi u tim trenucima poželio više?
No, oprez. Ovo vas može dovesti da se uljuljuškate i gotovo nikad ne spoznate svoj pravi potencijal. Nitko vas ne gleda, ovisite o sebi i ako malo popustite trening može propasti dok ste rekli ‘keks’. Jednako tako, isključivo trčanje u grupi ima jednak učinak.

“Ako trčite s prebrzom grupom ljudi preforsirat ćete se. Ukoliko ste ozlijeđeni i ponese vas grupa možete obnoviti ozljedu jer nemate vremena slušati svoje tijelo”, pojašnjava Maidenberg.

Trčanje u grupi (ili paru)

Po meni, jedan od najvećih benefita trčanja u paru (ili grupi) pogotovo kada je riječ o nama amaterima jest to da gotovo nikada nećete propustiti trening.

Dovoljno je sjetiti se onoga drugoga i jednostavno je lakše ustati iz kreveta i krenuti. Ovo se zove ‘pozitivni pritisak‘. Otkriven je kada je grupa znanstvenika pratila treninge biciklista koji bi redovito postizali bolje rezultate na grupnom treningu. Slično je i s trkačima. Dok trčite s drugima trudite se više. Jednostavno!

Dobro, gdje je mjera?

Kao i kod svega u životu i u ovom slučaju vrijedi određivanje prave mjere. Mnogi početnici, sretni što su uopće počeli trčati, nisu oduševljeni idejom trčanja u grupi iako bi im to pomoglo (škole trčanja) pa bi prije svladali tehnike trčanja. S druge strane tu su prisutni nedostaci koje sam već spomenuo: prebrza grupa, preveliko htjenje koje dovodi do ozljeda i slično.

Rješenje je u miješanju. Pametno je trčati sam ali i u paru. Na kraćim (brzinskim treninzima) dogovorite se s partnerom kako mislite trenirati, razmijenite očekivanja i sve bi trebalo biti lakše. Ako ste introvert dovucite se do Jaruna i odredite ‘metu’ i slijedite je xoxoxo.

Danas, godinu nakon početka iole ozbiljnijeg treniranja, točno znam da smo nesvjesno odabrali pravi put. Trčali smo sami (rjeđe) i u paru (gotovo uvijek). Miješali smo individualno i grupno. Na taj način izbalansirali smo se i u cilj ušli zajedno (how COOL is that?!).

Dok sam trčao sam, promatrao sam kako svaki put sve više napredujem i to me silno veselilo, ako bih zabrljao to me ljutilo do beskraja. Trčeći u paru s Barbarom jednostavno sam obožavao činjenicu kako smo u ovom ludom radnom tempu pronašli nešto što nas zajedno ispunjava i čini sretnima.

Disclaimer: Potpuni sam amater i ovo su isključivo moja razmišljanja i doživljaji s treninga trčanja.

Vezane teme:

Ovo je naš plan trčanja polumaratona koji smo upravo zaključili!

CityTrail: Vodimo vas na novu avanturu u trčanju!

More from Claudio Kramaric

Kako smo preživjeli digitalni post i je li nas uhvatila kriza?

No Twitter, No Facebook, No Wi-Fi… Što nam se dogodilo?
Saznaj više

Komentar

Odgovori

Vaša adresa e-pošte neće biti objavljena. Nužna polja su označena s *