Život u Irskoj. Kako je Ana pronašla sreću u Dublinu

Život u Irskoj

Moj savjet ljudima koji su postavili pitanje kako se nositi sa promjenom je: Da je vrijedilo, potrajalo bi. Hrabro prihvatite novu sredinu i svoje emocije. Život u Irskoj je cool!

Još jedna životna priča. Nakon što smo s vama podijelili kako je to živjeti u Kanadi, pa je naša autorica Martina opisala život u Švicarskoj na red je došla i Ana. Ana-Marija Hota je cool cura koju smo imali prilike upoznati prije nekoliko godina u Zagrebu. U rujnu 2013. donijela je odluku i skupa sa suprugom i dvoje djece otputovala u Irsku. Ovo je njena priča.

Razlog zašto baš prenosimo ovaj tekst jest taj da smo sve dogovorili s Anom. Drugo, na njenom blogu možete pronaći hrpu vrijednih informacija ukoliko vas zanima život u Irskoj. Treće, post u cijelosti prenosimo s njenog bloga Život u Dublinu.

Rekli su mi da je prva godina najteža…

Život u Irskoj – bok svima!

Ovaj put ste vi bili ti koji ste mi dali ideju za blog, vidim da nisam pogriješila otvaranjem Facebook stranice ‘Život u Dublinu’. Puno pitanja mi postavljate, na neka stvarno ne mogu dati odgovor, ali mogu napisati svoja razmišljanja.

Život u Irskoj - Dublin
Dublin središte grada

Pitaju me kako uspijevam biti tako pozitivna, zar ja ne osjećam nostalgiju… Mislim da je nemoguće preseliti u stranu državu i ne osjetiti nikakve negativne emocije. Promjena je ogromna i naravno da nije sve ružičasto. Meni je prvi dan bio najdepresivniji, sletjeli smo popodne i tad mi je došlo u glavu da je sve stvarnost i da nema povratka. Neki mostovi su spaljeni i sad se treba suočiti sa stvarnošću.

BRZO BI NAUČILI STRANI JEZIK? DUOLINGO: Najlakši put za učenje stranog jezika iz kreveta

Stvarnost kao da i ne postoji jer se u glavi događa toliko toga i ništa ne djeluje stvarno. Sve je kao u snu. Stan mi je izgledao ružno, puhao je hladan vjetar. Uz sve to, moj dvoipolgodišnji sin je na dan putovanja kao i dva dana prije imao temperaturu 39. Prva hrana koju smo naručili nakon leta u hotelskom restoranu bila je užasna.

Ajme, pa kaj ćemo mi jesti ovdje?! Kćer je čak malo i pojela ali sin nema šanse. Doslovno me panika uhvatila…

Stvari su se počele mijenjati već nakon nekoliko sati kad sam izašla kupiti osnovne namirnice. Topla ljetna večer. Tek tad sam shvatila u kakvom prekrasnom kvartu ću živjeti, nešto kao naša Opatija ali i, naravno, potpuno drugačije. Taj feeling me obuzeo, more, ljetna večer, ulična rasvjeta, topla, mali šareni dućani, restorani.

Dan po dan…

U marketu umjesto naših tužnih blagajnica koje hoće ići na more, dečki, studoši, zadovoljni sa svojim životima odrađuju dobro plaćenu smjenu. I još pričaju engleski, što mene osobno dosta često podsjeća na filmove i totalno mi je cool…

I tako dan po dan.

Jedan je prekrasan.

Drugi je loš, treći je zabavan.

Četvrti je kišan.

29. dan si bolestan, a sedamdesetpeti dan hodaš u oblacima, pa tresneš na zemlju svom snagom, pa se opet digneš i tako prođu četiri mjeseca i pitaš se:

‘Zar je već prošlo toliko?!’ ‘Zašto mi se nije sviđao ovaj stan?!’

I dalje sam ni na nebu ni na zemlji, osjećaj kao da sanjam nestane samo na kratko, nemam pojma u kojem smjeru idem i s koje strane ceste će naići auto, ali to ne znači da sam nesretna. Mislim da nemam ni nostalgiju. Ponekad mi fale neki ljudi, a ti isti ljudi su mi ponekad falili i kad su bili 10 minuta vožnje od mene. Kao što mi je jedna psihologica u prolazu rekla: ‘Svima nama nešto fali, pa što onda…’ True.

Mislim da prvo treba osvjestiti riječ  ‘nostalgija’

Jel vam stvarno nedostaje vaša zemlja ili idealizirate prošlost. Zar bi uopće otišli iz nje da vam je bilo tako lijepo kao što s vremenskim i kilometarskim odmakom djeluje?! Ja sam sama sa sobom raščistila takve stvari. Izbjegavam pretjerana razmišljanja o ljudima i mjestima koja sam ostavila iza sebe, pokušavam živjeti danas, pronaći sreću u jutarnjoj kavi, glazbi, pisanju ovog bloga.

Naravno i odgovaranju na pitanja ‘Jel trava stvarno tako svijetlo zelena u Irskoj…’ Sve me to veseli, nekad mi je i previše pitanja jer na neka nemam odgovor, a volim imati odgovor na sve. Često, to može biti mana, ali eto, i manu se može preokrenuti u nešto pozitivno.

Još ne tražim Vegetu, majoneza je bezveze, a meso super!

Sve je u tom pogledu na život. Kad mi je ružan, ne pišem blog. Onda se svađam. Ili šutim. Nisam uvijek pozitivna, al ne želim takve emocije dijeliti sa drugima, jer nemaju ništa konstruktivno u sebi. Koga zanima da mi je danas bio najdosadniji dan na poslu i da sam zbog toga nervozna…

Ne tražim (još) po trgovinama Vegetu, špek, i sl. Jedino bez čega nemogu je dječja krema koju koristim za lice i moram se zahvaliti Vesni (Da Maj)  koju nikad u životu nisam vidjela, a nedavno mi je poštom poslala dvije kreme i još dva paketa smokića za djecu. Vesna, divna si, nevjerojatna!

Klinci su smazali smokiće u sekundi, bili su oduševljeni poznatim okusom. Kuhamo pa nema više straha oko toga što jesti. Navikli smo se da je majoneza bezvezna i skoro bez jaja, meso je super, mlijeko i jogurti su miljama bolji nego u Zagrebu…

Promijeniti zemlju je otprilike kao i promijeniti ljubav, kad se tek rastaneš misliš da nikad nećeš zaboraviti i preboljeti. Čak i kad naiđe bolja ljubav još se ponekad u mislima vraćaš staroj, dok jednog dana ne shvatiš koliko si sretan što se sve odigralo baš tako.

Kako se nositi s promjenom?

Moj savjet ljudima koji su postavili pitanje kako se nositi sa promjenom je: Da je vrijedilo, potrajalo bi. Hrabro prihvatite novu sredinu i svoje emocije. Svima treba vremena da se u sebi oproste od stvari i ljudi koji su im nekoć bili sve, ali uvijek treba napraviti mjesta za nove stvari i nove ljude, nove pobjede…

Nad samim sobom, najčešće. Osmijeh na lice i hrabro u novi svijet, jer da niste hrabri ostali bi na maminoj juhici do šezdesete, sigurno nebi preselili u drugu državu. Sretno svima!!! Pusa, Ana…

Vezane teme: 

Dvije priče: Odseliti u inozemstvo, obavezno i često!

Život među oblacima – kako je socijalna radnica postala stjuardesa

More from CoolKlub

HOAX tjedna: Mediji u Sjevernoj Koreji gledateljima govore da je njihova momčad u finalu SP-a

Lažnjak jasna stvar, poznavatelji prilika (i jezika) tvrde da je...
Saznaj više

Odgovori

Vaša adresa e-pošte neće biti objavljena. Obavezna polja su označena sa *