Život u Švicarskoj: Kako sam dijete upisala u školu

Upisi djece u školu u Švicarskoj
zIVOT U šVUCARSKOJ

Uz Ženevu uvijek vežemo luksuz, bogataše i njihove Ferrarije i vile uz Ženevsko jezero. Svjetske organizacije, satovi, banke, dijamanti, avioni, milijuni… Međutim, ako baš ne živite u Ženevi nikada ne biste otkrili što se zapravo krije iza ovih prvih asocijacija, naime, duboka socijalna osjetljivost.

Jednostavnost kojom odiše grad u svojoj svakodnevici, iza blještavih izloga poznatih svjetskih marki i luksuznih hotela. Dobro, nećemo pretjerivati! Jednostavnost samo ako su u pitanju djeca i njihovo obrazovanje, uvijek aktualna tema. Kako ovdje stoje stvari? Pa krenimo redom.

Upis djeteta u školu

Za upis djeteta u školu ovdje nije bitan početak školske godine, a ni direktorica ne sjedi u uredu na drugom katu iza petog hodnika nakon zbornice u koji ulazite nakon provjere dviju tajnica, psihologa, defektologa i pedagoga. Ured direktorice je najčešće u prizemlju, vrata odmah do glavnog ulaza.

Pokušavajući doznati gdje bi bilo zgodno najaviti se, direktorica je sama otvorila svoja vrata, srdačno me pozdravila i pitala da li mi može pomoći. Dijete je sljedećeg tjedna krenulo u školu! Bez liječničkih potvrda, vađenja krvi, psiholoških, pedagoških, ovih ili onih ispitivanja. Dakle bez stresa za roditelje i dijete. S pet godina djeca obavezno kreću u školu.

Besplatno školovanje i pribor

Knjige, bilježnice, olovke i sve ostalo dobivaju od škole, koja je javna i ne plaća se. Ne oskudijevaju sa flomasterima, kolažima, papirima ni ostalim školskim priborom. Dan počinje tako da vam ljubazna gospođa (ili gospodin) koja regulira promet uz široki osmjeh poželi dobro jutro i zaustavlja promet, čak i u jednosmjernoj ulici, na zebri, kako bi vaše dijete sigurno prešlo cestu na putu do škole.

ČITAJTE JOŠ: Zašto nam umjesto građanskog odgoja u školama treba pozitivna psihologija

 

Komunikacija između učitelja i roditelja obavlja se putem jednog fascikla za svako dijete u kojem ćete zateći i informacije vezane za izvanškolske aktivnosti. Od svega me najviše oduševila ‘Ludoteka’ (Ludothèques). Velika igraonica u kojoj je naglasak na interakciji roditelja s djecom.

Ludoteka - igraonica na otvorenom
Ludoteka – igraonica na otvorenom

‘Ludoteka’ i ‘Ludobus’

U svakom kvartu postoji takvo mjesto koje par puta na tjedan otvara svoja vrata. Od didaktičkih igračaka, kockica i lutkica za najmlađe, preko stolnog nogometa, malih biljarskih stolova i flipera za one malo veće, do cijelog zida popunjenog sa svim [lightbox link=”http://coolklub.com/wp-content/uploads/2014/11/Kako-sam-dijete-upisala-u-školu-u-Švicarskoj-3-Copy.jpg#”]društvenim igrama[/lightbox] koje si možete zamisliti.

Posebnost je u tome što svaku igračku koje vaše dijete poželi, ovdje možete POSUDITI. Otkriće! I za vas i za klinca pa i kućni budžet, ali i za stan u kojem ne gomilate nepotrebne hrpe igračaka koje dosade za mjesec dana.

Osim ‘Ludoteke’, za vrijeme ljetnih mjeseci postoji i ‘Ludobus’. U parku, na livadi rasprostru male šatore, kuhinjice, vozila, klupe, stolice… Izvade igračke iz autobusa i “voilà”. Igranje do mile volje. Tko voli nek’ izvoli! Fascinantno je kako su igračke uvijek na broju. Ali u tome i jest kvaka.

Djeca se i van odgojno obrazovnih ustanova uče dijeljenju, razvijaju se socijalne vještine, pazi se na tuđu imovinu. Jer pri povratku se svaki djelić igračke prebroji i simboličnom naknadom se plaća gubitak.

MOGLO BI VAS ZANIMATI: Najbolja mjesta za studiranje u EU
TEMA SLIČNA OVOJ: Život među oblacima – kako je socijalna radnica postala stjuardesa

 

Kako je stigla jesen, ‘Ludobus’ se preselio u zatvoren prostor, pa se vikendom druženje organizira u nekom javnom prostoru, npr. u kazalištu, gdje djeca osim igre besplatno mogu sudjelovati i u tečaju izrade kazališnih lutaka, pečenju kolača i slastica, ili uzbudljivom otkrivanju mađioničarskih trikova. Postavljen je i vrtuljak, a na samoj pozornici se gradio pravi mali grad od drvenih daščica.

Sve to pokazatelj je kako grad razmišlja i usmjerava najpotentniji dio svoje multinacionalne populacije. Osjećate se zadovoljno s tim malim stvarima koje vam grad pruža, čime se i stvara uzajamna, pulsirajuća, pozitivna energija u gradu u kojem su svi zapravo stranci, ali se podjednako osjećaju kao kod svoje kuće.

Vezane teme:

Život u Kanadi po Jakovu i Ivanu, dobri savjeti ako se spremate na dalek put

Savjeti cure koja razvija resort na Baliju: Želja nije dovoljna, za rad u inozemstvu trebate pozitivan stav 

[divider]O AUTORICI  [/divider]

martina moze

Martina Erceg je magistra arhitekture sa višegodišnjim iskustvom rada na obiteljskim kućama, stambenim, poslovnim i medicinskim objektima, uključujući i rad na interijerima.

Dovoljno je čuti njen citat pa da razgovori o arhitekturi počnu:  ‘Zelenilo volim vidjeti samo u tuđem dvorištu!’

 

More from @B_arrow

Rock and Roll baby! Idemo u Padovu gledati Springsteena

Da pitate CoolKlub: Taj čovjek je za nas ali i...
Saznaj više

Odgovori

Vaša adresa e-pošte neće biti objavljena. Nužna polja su označena s *