ZÜRICH: Posjetili smo prvu natkrivenu tržnicu i jedinstvenu La Galerie Du Vin

Markthalle Zurich
Markthalle Zurich

Ovo je prvi u nizu arhitektonsko gastronomskih osvrta naše arhitektice koja živi u Švicarskoj i zapisuje svoje dojmove

Ako ste razmišljali o putovanju u Zürich odmah ću vam reći: trebat će vam maksimalno dva dana da se udomaćite, jer je vrlo jednostavan za snalaženje. Pogotovo ako ste smješteni u blizini Centrala, na sjecištu većine tramvajskih linija koje vas za petnaest minuta odvedu s jednog kraja grada na drugi. Karta s kojom se vozite pola sata stoji 2,60 chf (množite sa 6). Aparat za kupnju, info stup i mreža tramvajskih linija nalazi se na svakoj stanici.

Što vidjeti u Zürichu? Ostalo mi je još desetak projekata koje bi vrijedilo pogledati. Lupam glavom jer ne stižem sve sta bi htjela: Collective housing (Camenzind), Leutschenbach School (Christian Kerez), The Dolder Grand (Foster), Tamedia office building (Shigeru Ban)… Sve redom velika imena.

Biraj, biraj, biraj…

Odluka je pala na 5. District, zapadni dio Züricha. Idem do Im Viaducta, samo par stanica od Centrala četvorkom. U pitanju je mali trgovački centar sa 30-tak trgovina, od čega mi je zanimljiviji prvi segment u kojem se nalazi tržnica. Cijeli trgovački centar smješten je ispod lukova postojećeg željezničkog viadukta sagrađenog u 19 st., pa je tako spomenik ranog industrijskog stila postao poprište inovativne i prve natkrivene tržnice u Zürichu.

Sve što vidite na tržnici možete kušati u okolnim restoranima!

Ovo je jedan u nizu projekata poznatog arhitektonskog studija EM2N, koji naglašavaju svoj moto prilikom projektiranja: izravno, jednostavno i precizno. U ovom slučaju reprogramiranjem je srušena prostorna barijera viadukta koji prostor više ne razdvaja, već spaja pa automatski u glavi vrtim hrvatske gradove.

Cijeli je niz postindustrijskih građevina koje vape za revitalizacijom u kojima bi se neiskorišten prostor također mogao pretvoriti u mjesto društvene korisnosti. Umjesto ekspanzije gradskog područja na izgubljene periferije, nepregledne shopping centre bez identiteta, unašanjem novog sadržaja u postojeće strukture stvaraju se nova urbana žarišta. Tako mjesto postaje vibrantno, od čega dobro profitiraju i grad i korisnici.

No, vratimo se Im Viaduktu. Sam sadržaj tržnice perfektno je osmišljen. Naime, ovo nije samo tržnica, ovo je  gastronomski raj! U jedinstvenom ambijentu grubog suhozida koje je ostalo vidljivo i u interijeru naglašavajući pritom svoju prepoznatljivost, smjestile su se specijalizirane trgovine hranom otvorenog tipa.

Mesnica, ribarnica, pomno birano organsko voće i povrće, cvjećarnica, bar, restoran. Pri svakom pogledu rastu zazubice – ne gledate u svinjske polovice ili hrge mesa s kostima; ovdje je sve kao u apoteci, otkošteno, filetirano, sortirano. Spremno za vašu pećnicu!

Tu ćete naći i nojevo ali i meso bizona. Stotine vrste sireva i mliječnih proizvoda. Talijansku bio pekaru. Kavu, čaj, kakao i orašaste plodove iz Irana. Engleske cupcakese, fairy cakese, blondiese, brownie, torte od sira…

Ako se pak ne možete odlučiti, ne morate. U centralnom dijelu servira se gotovo sve što tržnica toga dana nudi.

Posebnu pažnju privlači francuska vinarija “La Galerie Du Vin” (studio OOS Zürich), koja osim prodaje i degustacije nudi i edukaciju. Cijeli interijer složen je od drvenih kutija koje su istovremeno arhitektonski element i dio namještaja. Kutije su raspoređene u ‘gridu’ (ili mreži) od poda do stropa, i služe kao platforma za oko 570 boca vina ali i za sjedenje. Boce vina su naravno u prvom planu, razvrstane prema geografskom području ili prema državama, ostavljajući dojam galerije u skladu s imenom.

La Galerie Du Vin
Kako bih zaokružila dojam, odlučim ručati u restoranu Markthalle. Vrijeme je sunčano i toplo, sjedam vani ispod samog viadukta. Jednostavni šareni stolovi, sa crnim metalnim nogama i šarene žarulje koje su razapete između svoda čine ugodnu, razigranu atmosferu.

Markthalle resotran gdje jesti u Zurichu

Uzimam hladnu juhu od rajčice s dnevnog menija, koja me potpuno osvježi, te pečeni odrezak s povrćem s tržnice i krumpir (Entrecôte Double mit Marktgemüse & Pommes Allumettes), kao specijalitet kuće. Uz glavno jelo dolazi i slatkasti umak. Smijem se u masni brk i ne žalim ni sekunde za odlukom!

Tutnjava vlaka koji tu i tamo prođe iznad glave podsjeća me gdje se nalazim, a tu je i, čini mi se, jedina pčela u gradu koja uporno zuji oko umaka. Naime, u švicarskim gradovima nema insekata, ne ‘drže’ ih čak ni u ZOO vrtu. Kunem Vam se!

[divider]O AUTORICI  [/divider]

 

martina mozeMartina Erceg je magistra arhitekture sa višegodišnjim iskustvom rada na obiteljskim kućama, stambenim, poslovnim i medicinskim objektima, uključujući i rad na interijerima.

Dovoljno je čuti njen citat pa da razgovori o arhitekturi počnu:  ‘Zelenilo volim vidjeti samo u tudjem dvorištu!’

 

More from @B_arrow

Manolo Blahnik kralj cipela

Od ludih sedamdesetih nema modne ikone koja neće potvrditi njegovu...
Saznaj više

Odgovori

Vaša adresa e-pošte neće biti objavljena. Nužna polja su označena s *