Percepcija se formira, ne samo temeljem onog što radimo ili komuniciramo, već i ovisno o tome s kakvim se ljudima, i klijentima, okružujemo
Je li novac sve na što se svodi poslovanje ili se uvijek treba držati i vlastitih uvjerenja? Pitam se, koliko je poduzetnika i profesionalaca koji su dosljedni od trenutka kada su ugovorili svoj prvi posao. Onih koje nisu i nikada neće raditi s nekim klijentima. Onih koji su oduvijek imali svoj stav, čak i kada je stanje na računu bilo nula.
Znate li ih, po reputaciji, prepoznati na društvenim mrežama ili možda baš zato jer se ne vole hvaliti, i smatraju da nije potrebno naglašavati činjenicu da imaju svoje ‘ja’, nikada nećete primijetiti kako sami ističu svoje poslovne uspjehe?
Obično kada prihvatimo posao koji, zapravo ne bismo htjeli raditi, s klijentom ili suradnikom koji nam nikada neće ‘prirasti srcu’, kreće racionalizacija. Još samo ovaj puta. Nije to tako strašno. Zarada je dobra. To mi je u opisu posla. Neću sada raditi probleme.
Malo izbjegavamo ogledalo kako u njemu ne bismo vidjeli nešto što nam se ne sviđa, pretrpimo koji grč u želucu, i prije ili poslije suradnja ili projekt dođu svome kraju. Kasnije u razgovorima s prijateljima i suradnicima izbjegavamo temu. Prilično smo neodređeni i rezervirani u komentarima na društvenim mrežama jer… bilo je to neugodno iskustvo. I onda, za ne tako puno vremena, napravimo istu stvar. Krenu tračevi, kojekakvi komentari na internetu pa se pitamo – je li vrijedilo?
Ako imate jak želudac i toliko ste kratkovidni da smatrate da je raditi sa svima koji plate jedini mogući način da uspijete, odgovor će biti – da. Vaša online reputacija ionako vas nije nikada brinula. Ili to bar ne pokazujete.
No, ako vas je imalo briga o tome što ćete jednoga dana o sebi pričati svojoj djeci (svjesna sam da vas toliko ne brine što pričaju drugi jer će uvijek biti budala), vjerujem da će vaš stav biti sličnji onom Vibora Cipana, Osnivača i CEO-a, UX Passion-a:
“U UX Passionu generalno imamo smjernice s kime biramo raditi, a to se odnosi na sve aspekte našeg poslovanja, tako i na Wall of Tweets/ Pulse Wall rješenja. Primarno, izbjegavamo poslovanje s političkim strankama i pojedinim političarima te vojskom i s vojskom povezanim organizacijama. Odluka je donesena na temelju osobnih vrijednosti suvlasnika tvrtke i naših osobnih stavova. Vjerujemo da je u poslovanju tvrtke bitan karakter, ne samo financijsko izvješće. Ponosni smo na činjenicu da kao tim imamo stav i imamo naše vrijednosti koje nisu uvijek u isključivoj svrsi ostvarivanja zarade i profita. U konačnici, poduzetnicima i timom smo bili, ostali i postali radi strasti, ne radi nužde.”
Ponekad se može dogoditi da ste, čak i uz čvrsta uvjerenja, u nedoumici trebate li raditi s nekim klijetom ili ne. Možda, kao u Viborovom slučaju, ne ulazi u očitu kategoriju ‘političari’ ili ‘vojska’. Iz vlastitog iskustva, uz one čiji se pristup poslu protivi vašim principima, klijenti (suradnici) s kojima također nije preporučljivo raditi oni su koji vas traže da:
〉 garantirate za nešto na što nemate utjecaj, kao primjerice da će nova web stranica imati 100.000 jedinstvenih posjetitelja mjesečno, iako vi njen sadržaj ne birate, niti kreirate;
〉 prilagodite cijenu zato jer je ponuda neke druge tvrtke čije vam ime ne mogu spomenuti, jer se to protivi njihovim načelima, bila niža od vaše;
〉 ‘samo postavite stvar na noge’ jer vjeruju da mogu bez problema odraditi vaš posao (npr. vođenja Facebook stranice) kada će za njega, u budućnosti, imati malo više vremena;
〉 kompenzirate ili besplatno odradite jedan dio posla, iako novac nije problem (copywritingse često nađe u ovoj kategoriji);
〉 u projektu postanete partner/ suvlasnik umjesto da se vaš rad plati.
Teško da ćemo u životu ili poslu pobjeći od one stare: ‘S kim si – takav si’. Percepcija se formira, ne samo temeljem onog što radimo ili komuniciramo, već i ovisno o tome s kakvim se ljudima, i klijentima, okružujemo.
Kako prije ili poslije dođemo u napast, zanima me postoji li neki čarobni iznos za koji biste bili spremni dovesti u pitanje svoju reputaciju? I nemojte rezolutno reći ‘nikada’ jer ne znate kada će o tom poslu koji se protivi svakom vašem uvjerenju ovisiti udobnost života na koju ste navikli. Dakle, jeste li spremni na to da vam svakodnevnica bude malo lošija da bi vam savjest bila mirnija?
