Ne znam kako zamišljate vulkane, no penjanje na Etnu uvelike je promijenilo moje shvaćanje tih prirodnih zvijeri. Naime, vulkan se ne sastoji od jednog velikog brda s rupom na vrhu…
Pripremajući se za putovanje kao prava štreberica pročitala sam čitav niz vodiča i u gotovo svim vodičima složili su se oko jednoga: Catania je ružan i neprivlačan grad. Kada krenete u neki grad s takvom predrasudom, nije vam ništa pretjerano bitno… Nisam imala baš nikakva očekivanja, ali išla sam naravno radi Etne.
Nije bilo potrebno puno vremena da shvatim kako su svi, ali baš svi vodiči bili u krivu. Catania je prekrasan, šarmantan gradić čija arhitektura ostavlja bez daha. Imali smo (ne)sreću da smo tamo došli u subotu navečer, dan rezerviran za sajam u središtu grada…
Propustili smo nažalost must have svakog posjeta Cataniji – posjet ribarnici i doživljaj cjenkanja, ali smo imali priliku vidjeti ostatke sajma. Kad kažem ostatke, zaista mislim na ostatke: dio samog središta toliko je prepun smeća da doslovno morate skakati s noge na nogu kako se ne biste „utopili u istome“.
Glavni trg ispred katedrale u tom je trenutku bio neprepoznatljiv. Hodajući prema restoranu u kojem smo imali dogovorenu večeru lagano je počela sipiti kišica i onda kreće prava avantura. Gotovo je nemoguće napraviti više od tri koraka, a da vam ne priđe neki od mnogobrojnih uličnih prodavača nudeći kišobrane i to svih mogućih boja, oblika i dimenzija.
Samo nekoliko sati kasnije, na povratku prema hotelu, Catania se pretvara iz ružnog pačeta u prekrasnog labuda. Ceste su gotovo potpuno očišćene, grad vrvi ljudima, prodavači su i dalje prisutni, ali ovaj put s paletom marama jer kiša je prestala.
S jedne strane, iznad Catanie diže se zaista prekrasna Etna, s druge strane grad umiva more. Divno, prekrasno čisto, plavo more. Catania je prilično velik grad, ima čak i svoje sveučilište, tako da se ne može govoriti o nekom sitnom gradiću. U središtu grada su na svakom koraku prekrasne, bogate crkve, spomenici, palače, muzeji, galerije…
Za razliku od Palerma, noćni život u Cataniji je puno bogatiji, nema tih sitnih uličica u kojima samo sjede muškarci i bake i u kojima vas čudno gledaju kada prolazite. Catanija je grad mladih, grad studenata, vrlo je bučan i živahan, cijelo središte je u kafićima, terase su otvorene dok ima gostiju. Cijene su sasvim ok, a konobari su ljubazni do besvijesti (dobro to i nije neka novost, to je tako na cijeloj Siciliji). Dakle, ako ste na Siciliji, obavezno posjetite Cataniu.
Iznad Catanie uzdiže se Etna. Pogled na nju kako obavija grad svojim obroncima i crnim vrhovima jednostavno je veličanstven. Ako imate vremena, najtoplije vam preporučam da ne napuštate otok bez penjanja na nju.
Ne znam kako zamišljate vulkane, no penjanje na Etnu uvelike je promijenilo moje shvaćanje tih prirodnih zvijeri. Naime, vulkan se ne sastoji od jednog velikog brda s rupom na vrhu (iz koje suklja dim, vatra i lava) nego od brda na čijim su obroncima stotine malih, odavno ugaslih manjih vulkana po kojima se možete penjati, spuštati se, ponovno se penjati, ulaziti i izlaziti…
Za penjanje na Etnu potrebno je više stvari: uzeti vodu jer su tamošnji restorani bezobrazno skupi; uzeti fotić i – a to je najvažnije – slojevito se obući jer temperatura se razlikuje i po 20 stupnjeva u odnosu na podnožje, a isto tako obavezno ponesite udobnu obuću, ne želite valjda da vam loša obuća bude izgovor zašto se niste u potpunosti prepustili doživljaju Etne?
Dio puta proći ćete autobusom koji će vas najvjerojatnije ostaviti kod restorana, tj. na najvišoj točki do koje se autobus može popeti po serpentinama. Pogled na grad s te točke je jednostavno božanstven. S jedne strane pogled prema vrhu koji vas baca na koljena, a s druge strane pogled prema podnožju, jasno se vide putevi lave…
Kad dođete tamo, imate dvije mogućnosti:
1) Ostati tu gdje jeste, malo švrljati po tim vulkančičima, šetati se, sakupljati lavu ako vam je stalo do te vrste suvenira (lavu zaista možete prikupljati do iznemoglosti pogotovo ako ste danima prije obilazili gradove na Siciliji i vidjeli po kojim cijenama se isti kamenčići prodaju), fotkati se, popiti najskuplju kavu na vulkanu i to je to.
2) Posebnom žičarom popeti se do najviše točke do koje turist uopće smije. Vožnja je nešto skuplja, ali isplati se svaki euro.
Kada stignete gore, stvarno ste jako blizu onom ‘glavnom’ otvoru vulkana. Tlo pod nogama vam je doslovce vruće i stvarno vas može peći ako nemate odgovarajuću obuću. Ono sto ćete vidjeti je zaista jedinstveno. S jedne strane, pogled na grad je takav da ljepši jednostavno ne može biti. S druge, ta zvijer od vulkana vam je pod nogama sa svom svojom snagom i moći.
Zaista izvanredan osjećaj! Penjanja na Etnu ne treba se bojati, ne zovu je bez razloga ‘dobri vulkan’. Stručnjaci stalno prate njegov rad, tako da ni ne puštaju turiste gore ako postoji i najmanja mogućnost da bi on mogao proraditi, a isto vrijedi i za gornju postaju žičare odakle vas baš i ne puštaju da slobodno hodate kao na donjoj.
Još samo jedna sitnica za kraj, ako je maglovit dan, ili ima puno vlage u zraku, nemojte ni ići na Etnu. Pogled na grad neće biti ni blizu tako spektakularan, a ipak je pogled jedan od top 3 razloga za penjanje.
Autorica je Ana Meštrović, Škola stranih jezika Smart, Zagreb
Smart škola stranih jezika posluje od 2006. godine, a dio je Smart grupe zadužen za poduku stranih jezika za sve uzraste: općeg i poslovnog tečaja stranog jezika, pripreme za međunarodno priznate certifikate, hrvatski za strance, pripreme za maturu i poduku te jezično savjetovanje.
