Ako razmišljate o odlasku, ovo je potpuni vodič za preživljavanje
Putovati po svijetu nerijetko poželi velik broj ljudi u svom životu. Velik je broj onih koji si to iskustvo izravnog upoznavanja ‘svijeta’ nerijetko i omogući. Međutim, rijetki su oni koji po svijetu traže svoja ‘gnijezda’ koja nakratko nastanu, pa krenu u potragu za novima.
PRIČA PRVA: RACHEL RAE
Rachel Rae, mlada učiteljica iz Iowe, jedna je od tih rijetkih ljudi koji su napustili svoje rodno mjesto kako bi pronalazili nova mjesta za život. Tražiti nove adrese po svijetu naučilo je Rachel brojnim stvarima, ali ponajviše kako takvo nešto nije za svakoga.
Ne bi svatko mogao spakirati cijeli svoj život u dva kofera i svjesno odlučiti da napusti sve što je izgradio kod kuće – prijateljske, obiteljske i druge odnose, karijeru i komfor, smatra Rachel.
U potragu za novim mjestima za život, Rachel se nije ‘bacila’ iz potrebe ili ambicioznih namjera da svoju karijeru ‘podigne’ na novi nivo, nego iz jednostavne želje za potpunom slobodom i neovisnošću koje je htjela doživjeti van svoje domovine.
Rachel je po završetku studija, radila u lokalnoj školi dvije godine nakon čega je donijela odluku da bi voljela predavati vani. Prvo mjesto za koje se odlučila bio je Meksiko gdje je živjela dvije godine i predavala u američkoj školi. Osim tjeskobe i nervoze prije samog preseljenja, pomalo je osjećala i strah zbog slike kojom su mediji prikazivali Meksiko kao nesigurno mjesto prepuno nasilja i opasnosti. Cjelokupna slika se ispostavila u potpunosti pogrešnom, a tuga, nervoza i strah nestali su čim je Rachel počela raditi i sklapati nova poznanstva i prijateljstva.
Kad sam u Meksiku vidjela školu u kojoj ću raditi i kad sam našla novi stan u kojem ću živjeti osjećala sam se u potpunosti slobodno, kao prava ‘odrasla’ osoba, u potpunosti samouvjerena i neovisna. Sve je odjednom dobilo smisao, kao da ovo radim cijeli život, kao da ovdje pripadam, rekla nam je Rachel.
Već nakon prve godine provedene u Meksiku, kopkala ju je želja za traženjem novog mjesta gdje će raditi i započela je potragu za novim poslovima u nekim drugim državama. Razlog tomu nikako nije bilo loše iskustvo iz Meksika, nego uzbuđenje oko ideje ponovnog preseljenja na opet neko potpuno drugačije mjesto.
Preselila je u Kinu gdje već godinu dana radi kao učiteljica 4. razreda u međunarodnoj školi u kojoj predaje osam osnovnih predmeta.
U obje države doživjela sam vjenčanja, sprovode i rođenja, a ljude s kojima sam to doživjela smatram svojom obitelji. Dom je tamo gdje su ti korijeni, ali ja imam osjećaj da sam rođena s krilima i volim ‘letjeti’ novim gnijezdima. Nakon što ih napustim, u njima ostavljam svoje korijene i znam da im se uvijek mogu vratiti, objašnjava Rachel.
PRIČA DRUGA: SVETLA MITEVA
Sličnih pogleda na život, ali različitog tempa života i različitih iskustava svakako je i mlada Svetla Miteva iz Bugarske. Svetla je oduvijek osjećala strast prema učenju stranih jezika, upoznavanju različitih kultura i razgovoru sa strancima. Ta ista strast ‘pogurnula’ je Svetlu da se upiše u srednju školu na njemačkom jeziku u rodnoj Bugarskoj i stekne diplomu s kojom će moći studirati na bilo kojem sveučilištu njemačkog govornog područja. Ipak, za prve tri godine studija, Svetla se odlučila za studij na engleskom jeziku na američkom sveučilištu u Blagoevgradu.
Studij je po svemu bio jako ‘internacionalan’, studirala sam s ljudima različitih nacionalnosti, gotovo svako ljeto provodila u SAD-u radeći ljetne poslove i stjecala nova iskustva. Ipak, želja za preseljenjem i životom vani ‘za stalno’ bila je sve jača, ispričala nam je Svetla.
Opcija koja je uključivala ostanak u Bugarskoj činila joj se vrlo limitirajućom, pa je Svetlin sljedeći korak bio odlazak na magisterij u poslovnu školu u Copenhagenu na dvije godine. Živjeti ‘full time’ u Danskoj za Svetlu je bilo ponajprije – oslobađajuće iskustvo. Pomiješane sreća, malo tuge i puno znatiželje, ali ponajviše osjećaj potpune slobode za Svetlu je označio jedno potpuno novo poglavlje u životu.
Tuga je bila prisutna zbog činjenice da je moj odlazak u Dansku bio prvi korak prema životu u inozemstvu, prema odlasku iz Bugarske zauvijek. S druge strane, znala sam da ovo zaista želim, u to sam bila sigurna. Mislim da je upravo zato na rastanku moja baka plakala. Tad mi je rekla da zna da se više nikad neću vratiti, nego da ću ih samo tu i tamo posjećivati, iskrena je Svetla.
Svetla je slobodu osjećala i zbog udaljenosti od stereotipa koji su česti u Bugarskoj, udaljenosti od svih ljudi koje zna i od bilo koga tko bi se mogao naći reći što je dobro, a što nije dobro za nju po bugarskim društvenim normama.
Sreća je došla s ulogom ‘istražitelja’ u kojoj se našla i izazova koji se pojavio pred njom – živjeti u nepoznatom gradu u kojem svi pričaju nepoznatim jezikom. Baš zbog toga Svetlina je želja da nauči danski bila još jača. Nakon dvije godine provedene u Copenhagenu, Svetla seli u Dusseldorf gdje danas živi već godinu dana.
Prije završetka studija radila je na osmišljavanju kampanja i reklama u marketinškoj agenciji gdje se opet ‘zavukla’ u jedan međunarodni tim u kojem je maksimalno koristila svoje znanje njemačkog i engleskog jezika.
Trenutno je u traženju novog posla s magisterijem u ruci i pretpostavlja da će sljedećih nekoliko godina biti na adresama njemačkog govornog područja. Nakon toga, voljela bi možda preseliti u Kanadu, Australiju ili Novi Zeland.
Rachel i Svetla istaknule su nekoliko dobrih i nekoliko loših strana životnog stila kojim su odlučile živjeti:
Od dobrih strana obje spominju neograničenu slobodu, sazrijevanje, veću otvorenost i razumijevanje prema ljudima i njihovim različitostima, adrenalin, stvaranje nevjerojatnih iskustava i priča koje će pamtiti cijeli život, stalno i nezaustavljivo učenje – o novim stvarima, o novim mjestima, o novim sportovima i načinima na koji se drugi ljudi zabavljaju, o novim kulturama..
Loše strane su pakiranje, prikupljanje vize, radne dozvole i drugih dokumenata, poteškoće vezane uz traženje stana u novom gradu, rastanci od prijatelja i obitelji, te pomisao da više nikada nećete živjeti blizu svojih najdražih prijatelja i najbliže obitelji.
Iako se međusobno ne poznaju, Svetla i Rachel žive sličnim stilom, suočavaju se sa sličnim pozitivnim i negativnim stranama lifestylea kojim žive i to na sličan način, njihova ‘glad’ za novim i nepoznatim po mnogočemu je slična, ali njihove su priče različite i na različit način njihove priče – osvajaju.
Za one koji se osjećaju slično ove dvije djevojke savjetuju:
• Počnite polako. Otiđite sami u novi grad. Istražujte ga. Prepustite mu se. Kad počnete osjećati paniku i poželiti otići kući, tad počinje borba. Ona prava unutarnja snaga tada bi trebala prevladati, borbu ćete stišati sami i na tome si zahvalite kasnije, poručuje Rachel.
• Jednom kad se odlučite za život vani i kad se počnete seliti, naučit ćete kako započeti iznova i kako se brinuti za sebe u stranoj zemlji. Nakon toga mogli biste poželjeti sve to opet ispočetka, negdje drugdje, naučiti neki novi jezik. Naravno da će se taj poriv jednom zaustaviti ili se smanjiti, ali dok je jak, živite u tom trenutku, zaključuje Svetla.
