Dvije različite priče govore nam da kriza zapravo može biti dobra jer nastaju fenomenalne ideje i da nikada nije kasno za promjenu karijere. Čitaj dalje…
Prije nekoliko godina radio sam reportažu o jednoj obitelji u kojoj su djeca izrađivala cool personalizirane [lightbox link=”https://coolklub.com/wp-content/uploads/2015/04/prase.png#”]kasice-prasice[/lightbox]. Ako se dobro sjećam, svaka od njih bila je izrađena od balona, nešto starog kartona, a uz boje i poneku šljokicu pričala je svoju jedinstvenu priču. Naravno da su mama i tata pokrenuli stvar.
Nadgledali i popravljali kad je trebalo. No, za ovu malu obiteljsku manufakturu koja je nastala uslijed krize, po su mojem mišljenju zaslužni dobra volja, obiteljsko zajedništvo, strast i dječji vic.
Danas, par godina nakon, svaki puta kada prolazim pokraj tih kasica prasica (u centrima, poklon galerijama i drugdje po čitavoj Hrvatskoj) sretan sam što sam ‘svinjice’ prozvao novim hrvatskim suvenirima. Brand o kojem govorim zove se Le Prase i poprilično se raširio zahvaljujući krizi koja, da ponovim, ne mora biti loša.
Na ovu priču nadovezao bih još jednu.
Johanna Basford, 29-godišnja ilustratorica iz Škotske, dosad je prodala preko milijun i pol primjeraka svojih bojanki za odrasle pod nazivom “Secret Garden.” Te bojanke, koje se opisuju kao ‘kreativno-meditativni bijeg za odrasle’, na ukupno 96 stranica nude pregršt crno-bijelih crteža cvijeća, lišća i ptica postale su globalni best seller!
Zamislite samo. Prodati milijun i pol komada svojeg proizvoda? Kakvo postignuće! Kao najprodavanija u svojoj kategoriji knjižica se dugo zadržala na amazonovoj listi best sellera pa je bojanka prevedena na ukupno 22 jezika. Nakon ‘Tajnog vrta’ uslijedila je’Enchanted Forest’ koja je prodana u još 226,000 primjeraka.
Ciljna skupina: Odrasli. Mnogo njih. Potražnja je osim same autorice šokirala i izdavača jer bojanke se, kako znamo, uglavnom prodaju predškolskoj djeci. Ali ne i ova.
U čemu je štos?
Svaki crtež odrasle vraća u neka, govore, bolja i bezbrižnija vremena. U turbulentno doba zgodno je sjesti i raditi nešto u miru – poput bojanja sitnih detalja i pohvaliti se time na društvenim mrežama. Jedan od razloga zašto ovo i pišem jest upravo taj: Kako su društvene mreže stvorile jošjednu cool priču. Svi koji su bojali time bi se i pohvalili dijeleći uokolo i komentirajući.
Stvorile su se grupe i forumi pa su odrasli kupovali i po nekoliko istih primjeraka bojanki – samo kako bi eksperimentirali s bojama i komentirali svoj ili nečiji rad. Ostali su bojanke iskoristili za druženje po caffeima i slično.
Basford je posebno popularna u Južnoj Koreji (preko 430.000 prodanih primjeraka). Tamošnja glazbena zvijezda pohvalila se crtežom iz bojanke na svojem Instagram profilu s preko 1,8 milijuna pratitelja. Možete si zamisliti što se dalje događalo.
Uz društvene mreže, uspjeh bojanke jest i u tome što, za promjenu, nema nikakvih gadgeta ili ekrana na dodir. Ne upisujete lozinke i ne čekate potvrdu elektroničke pošte. Vraćate se u analogno doba upravo u vremenu kada Večernji piše o četvrtoj industrijskoj revoluciji.
MOGLO BI TE ZANIMATI I OVO: Digitalni detoks program: Lakše je nego što mislite
Kako i svaka dobra poslovna priča i ova ima svoj cool moment. Autorica Basford je, pazite sad, počela svoju karijeru u modnoj industriji, potom je otvorila svoj studio (na farmi pastrva svojih roditelja) u kojem je izrađivala tapete za luksuzne hotele i trgovine. Dolaskom krize njen je posao nestao pa je kao freelancer radila za Starbucks, Nike i Sony.
U izdavaštvu se našla zahvaljujući pozivu urednika izdavačke kuće Laurence King Publishing koji je primijetio njen rad na osobnoj web stranici (imate li je i vi?). Danju je dakle radila kao freelancer, a noću je crtala bojanku za odrasle pitajući se nije li to smiješno.
ČITAJ JOŠ: Kakva je vaša online reputacija i kako pratiti svoj utjecaj na webu
Nije bilo. Danas i ona i njen izdavač imaju problem: kako osigurati dovoljan broj izdanja za rastuću potražnju.
Na svojoj je stranici svojim obožavateljima napisala poruku uz obećanje da će novo izdanje stići kroz nekoliko tjedana.
Dobila je odgovor:
‘Tjedana? Nema šanse da čekam NEKOLIKO tjedana…’ Bilo mu je otprilike 40 i neka…
Zaključak: Priča s početka i priča o bojankama govore da se u krizi rađaju pobjednici i da nikada nije kasno. Za promjenu karijere pogotovo!
Vezane teme:
Promjena karijere: Bivša novinarka i fotograf stvaraju predivnu priču o vlastitom proizvodu
