Zaposleni žele znati da je nekome stalo, ako uspijete razviti kulturu zahvaljivanja na kvalitetan način, slobodno smatrajte da ste tvrtku doveli na viši nivo poslovanja
Naravno, novac je bitan (vrlo bitan no, prema nekim vlastitim iskustvima, ako se sve bazira na novcu priča nikad ne traje dugo), u biti novac nije ono što zaposlene tjera da pojačaju i ‘stisnu’ kada treba. Oni žele osjetiti da poslodavac, nadređeni, generalni – nazovite ga kako hoćete – uistinu cijeni kako njihov rad tako i njih same.
Nevjerojatno ali istinito, najveći problem razvoja kulture zahvaljivanja u tvrtkama jest taj da mnogi ne znaju kako nekome zahvaliti. Kako dati do znanja da se uistinu cijeni određeno postignuće?
Ništa se ne događa preko noći pa tako ni ovo. Ako vaša tvrtka nikada nije igrala na ovu kartu, nagli početak tapšanja po ramenu može ispasti kao eksces ili igrokaz i bolje je da, ako to želite, uistinu počnete njegovati kulturu zahvaljivanja u svojoj tvrtki.
Evo kako početi razvijati ovu kulturu poslovanja:
1) Većina će rado javno prihvatiti zahvalnost pred odjelom. Ako se radi dobro i kvalitetno nema razloga da za to ne saznaju i kolege. Dobro je i za tvrtku koja na taj način pokazuje da se kvalitetan rad isplati (i da se mjeri). Još bolje, ako nadređeni točno zna kome će i kako zahvaliti (ne pristaju svi stati pod svjetla reflektora). U tom slučaju ugodan i povjerljiv razgovor čini čuda.
2) Treba govoriti iz srca (ili nikako). Ovo ne podrazumijeva iznenadni ‘prijateljski nastup’ šefa odjela ili direktora. Ovo znači da se nagrada daje za stvarno obavljen posao s mjerljivim učinkom. Ako non-stop govorite hvala za svaku sitnicu to postaje automatizam. Isto tako, a bez ranije provjere, izgovoriti pohvalu krivoj osobi bit će to kao crvena krpa ostatku tvrtke (ispitivat će se motivi i tko zna kamo nagađanja i govorkanja mogu otići).
Ukratko, svako vaše iduće hvala prihvatit će podozrivo i s nepovjerenjem umjesto istinskog zadovoljstva postignutim. Javna zahvala ne znači da se već u idućem trenutku možete obrušiti na neki drugi odjel čak i ako uistinu ‘kaska’. Onaj prvi dio govora pada u zaborav.
3) Budite točni i određeni. Ako je projekt iznimno uspio ili zarada porasla, u 99% slučajeva postoji netko tko se potrudio više, netko čija je ideja prevagnula, ako je to odjel zna se to ga vodi i tko je pojedincu dao odriješene ruke. Dajte si truda i saznajte tko! Zaposlenici žele znati što rade dobro pa kada o tome govorite budite jasni i nedvosmisleni (nema generaliziranja).
4) Budite krojač, skrojite nagradu! Da ponovimo, ljude ne motivira isključivo novac. Uostalom, u prirodi svih nas je da tražimo nemoguće stoga iznos koji će se činiti fair vama, nekome može pokvariti dan. Na primjer, ako je u projekt uloženo mnogo truda i prekovremenih sati i vikenda bez obitelji. Tko to može platiti? U tom slučaju, pažljivo odabrana kompenzacija može biti jednako (ili i više) vrijedna. Žene: kozmetički saloni, vikendi, masaže. Muškarci: dobra vina, ulaznice za sportski događaj, koncerti… Ovo su samo dijelovi jednadžbe koju trebate dokučiti sami.
Izbjegavajte o ovome odlučiti na temelju svojih opažanja i potrudite se istinski oko svojeg zaposlenika koji je u određenom razdoblju donio kvalitetan projekt/novac/zaradu.
5) Ne oklijevajte. Vrlo je bitno nagraditi zaposlenog čim postane jasno da je odradio uistinu dobar posao (u protivnom može se dogoditi da svi zaborave). Popriličan je broj poduzetnika koji se bave nevjerojatnim detaljima. Na primjer, poput praćenja kada zaposlenici dolaze na posao i slično, a cijelo se vrijeme trude izgedati kao da rade i obavljaju vanzemaljski posao.
Ako je tome već tako dokažite im da niste uhoda, već da ih poznate bolje nego što misle. Isto tako, ako ih nagradite odmah to će značiti da ne pratite ljude da bi im ‘posolili’ nego zato da stvarno brinete o svim aspektima tvrtke koju ste teškom mukom stvarali. Kvalitetni zaposlenici to će primjetiti ‘iz aviona’.
Vezana tema:
