Da, Frankfurt zaista jest grad businessa, novca, bankarstva i svega ostalog što spada u sav taj nabrijani svijet, no frankfurtska varijanta je nekako suptilnija i manje užurbana
Zaista nisam očekivala tako dobrih tjedan dana koje sam provela u Frankfurtu. Priznajem da sam robovala stereotipu – banke, staklene zgrade, ogromna zračna luka i sve to začinjeno onim nekim hladnim, korporativnim tonom koji udaljava ljude i nekako tjera čovjeka da se automatski ‘zatvori’. No, ispalo je sasvim drugačije.
Da, Frankfurt zaista jest grad businessa, novca, bankarstva i svega ostalog što spada u sav taj nabrijani svijet, no frankfurtska varijanta je nekako suptilnija i manje užurbana. U pješačkoj zoni, koja je puna zelenila i fontana (i raznih dućana za svakovrsne shoppingholičare), ugodno je sjesti na najviši kat jednog shopping centra i uživati u finoj kavi te usput promatrati polijetanje aviona u daljini (a polijeću češće nego što zagrebački tramvaji kreću sa svojih početnih stanica).
Samo sam nakratko pomislila na posao kontrolora leta u frankfurtskoj zračnoj luci i odmah me ‘opral stres’. Zato je bilo najbolje nastaviti šetnju pješačkom zonom i promatrati ljude što mi je oduvijek omiljena zabava.
Kao što rekoh to je grad businessa te se u podne i negdje iza pet poslijepodne grad ispuni Armani i Boss odijelima koja njihovi vlasnici prošeću na pauzu da prokomentiraju kretanja na burzi ili što već.
No, sve je nekako umjereno, nema one ruske (i često primjećujem hrvatske) skorojevićke vrišteće potrebe da se ‘pokaže da se ima love’.
Vidi se da ljudi lijepo žive, ali smisao je negdje drugdje – primjerice u umjetničkim galerijama koje se također nalaze u pješačkoj zoni gdje se taj isti (imućniji) svijet okuplja poslije posla, uz čašu (nekog vjerojatno jako finog i skupog) vina, malo druženja i opuštanja nakon napornog radnog dana.
Sve ‘Njemačko’ što imate u glavi
Možda će se čitatelju cijela stvar učiniti snobovskom, no, vjerujte da nije. Sam grad odgovara predodžbi svega ‘njemačkog’ što imamo u glavi – uredan, čist, s dobro organiziranim javnim prijevozom no u slučaju Frankfurta dojam je još malo pojačan jer je jedan cijeli dio grada ponovo izgrađen – nakon Drugog svjetskog rata bio je doslovce sravnjen sa zemljom te je ponovo izgrađen iz temelja, u karakterističnom ‘starinskom’ stilu.
Zbog toga sam pomalo stekla dojam da se nalazim u nekom tematskom parku ili u kulisi kakvog filma, no ostatak grada izbalansira taj dojam. Ono što me zaista iznenadilo je izrazita podijeljenost grada – minuciozno su odijeljeni kvartovi i jako se dobro zna tko živi u kojem kvartu. Ne biste vjerovali, ali doista je tako – samo skreneš iza ugla i zatekneš se u, primjerice, crnačkoj četvrti gdje je dojam još pojačan time što svi, ali baš svi do jednoga voze crne mercedese. Na trenutak sam pomislila da sam možda popila malo previše jabučnog vina (ali nisam).
Jabučno vino ili Apfelwein, se pije svuda i piju ga svi. Osvježavajuće, slatkasto-kiselkastog okusa uz nešto alkohola – taman fino ‘piće za mladiće’. Najljepše je sjesti na neki od brodova-restorana koji su se smjestili uz obalu Majne i nakon šetnje i razgledavanja odmoriti se uz čašu jabučnog vina i neki od lokalnih specijaliteta.
Nisu skupi, a lagani povjetarac s rijeke osvježit će i odmoriti i one najumornije.
Što vidjeti, gdje jesti u Frankfurtu
Od stvari koje treba pogledati u Frankfurtu je definitivno Goetheova kuća, u kojoj je proveo svoje rane dane, kao i Muzej moderne umjetnosti u kojem ćete vidjeti Warhola i Lichtensteina. U blizini Goetheove kuće nalazi se izvrstan restoran s imenom u čast njemačkog velikana, ‘Dichtung und Wahrheit’, a s tipično njemačkim specijalitetima, a porcije su zbilja za prave gladuše. Tamo treba otići i uživati u jakim, mesnim jelima i odličnom crnom vinu.
Također nije loše pogledati zgradu burze – jedna od najvećih burzi na svijetu ima organizirane posjete pa možete upoznati kako funkcionira burza i sve ostalo iz svijeta financija i kapitala.
Noćni život: Idite u bar Balalajka ;)
Što se noćnog života u Frankfurtu tiče – zapravo su dvije stvari koje su mi se urezale u pamćenje, a nemaju nikakve veze ni s čim njemačkim. Jedna je odličan irski pub (imena se nažalost ne sjećam), koji će vam zaista ponuditi gotovo autentično irsko iskustvo (samo u tom slučaju treba pripaziti s Guinnessima jer su baš kao pravi irski, a ne prilagođene europske inačice – jako gusti, sa slatkom gustom pjenom i dosta brzo ‘lupaju’) – u pubu rade Irci, glazba je isključivo irska i cjelokupna vibra je nekako drugačija od ostalih mjesta za izlazak tako da smo se tamo zbilja dobro zabavili.
Možda vas zanima reportaža iz: Braćo i sestre, napokon: Las Vegas!
Drugo mjesto je apsolutno atipično – bar imena „Balalajka“, iako imenom doziva slavenski štih, zapravo to uopće nije. Imala sam dojam da sam upala u neki bar negdje u nekoj zabiti oko Tenneseeja – u blizini rijeke, u podrumu, malen, zbijen, sav u drvu, polumračan i vječno u gustom sloju dima.
Vlasnica bara je Anita Honis, Amerikanka iz Harlema, kako ste vjerojatno i zamislili – prilično korpulentna crnkinja, totalna kulerica koja u Frankfurtu živi već tridesetak godina, no nije savladala ni riječi njemačkog jezika. Kaže da njen sin govori njemački i tako ona funkcionira. Duhovita, s američkim južnjačkim akcentom, razgovara s gostima kao da smo svi stari prijatelji, a onda se desilo „malo čudo“. Negdje oko ponoći jednostavno je sjela za klavir i otpjevala „Summertime“ – vjerujte, tijekom njene izvedbe bi se i najgori, najcrnji cinik borio sa suzama ganuća. Nisam sigurna radi li još „Balalajka“, no ako radi, definitivno treba otići i uživati u toj atmosferi (ako se volite dobro opustiti i ne mariti za površne stvari).
Kamo na izlet iz Frankfurta
Bad Homburg je jedno od mjesta koje je zgodno za izlet – malo mjesto s izvorom termalnih voda (otud „Bad“), odaje isti onaj dojam s početka teksta: vidi se da ljudi lijepo žive, no ništa ne „vrišti“. Zapravo, dok smo šetali ulicama tog malog, simpatičnog mjesta u početku nisam ni imala dojam da je ovdje standard vrlo, vrlo visok.
Tek kad sam primijetila da je zapravo najskromniji auto koji je bilo moguće vidjeti – Porsche, e onda mi je počelo sijevati. No, kao i uvijek u svim tim sjevernim i zapadnim zemljama, oduševljava me ta skromnost, odnosno izostanak svake potrebe da se pokazuje i razmeće. Ljudi znaju uživati u novcu, na ugodan i nekako „fin“ način.
Čitajte još reportaža iz Njemačke: CoolKlub u Berlinu: Mama, Ich bin ein Berliner!
Restorani i kafići u Bad Homburgu to su definitivno pokazali. Tamo sam provela samo jedno poslijepodne, no zbilja sam se osjećala kao najvažnija gošća.
I tako je prošlo mojih frankfurtskih tjedan dana. Zamišljen kao posjet prijateljima, catching up nakon dugo vremena, a na kraju se pretvorio u super ugodno putovanje kojem je definitivno i sam grad dao svoj doprinos. Nadam se da sam odgovorila na pitanje Frankfurt: Nekoliko ideja gdje ići i što jesti!
Autorica je prof. Dora Ječmenjak
Ovaj tekst nastao je u suradnji sa školom stranih jezika ‘Smart’
Smart škola stranih jezika posluje od 2006. godine, a dio je Smart grupe zadužen za poduku stranih jezika za sve uzraste: općeg i poslovnog tečaja stranog jezika, pripreme za međunarodno priznate certifikate, hrvatski za strance, pripreme za maturu i poduku te jezično savjetovanje.
