Rekordni poslovni ručak zbio se u Jakarti. Pamtim da je počeo negdje oko 11 ujutro te se protegnuo do 10 navečer
Jednom mi je big boss, vlasnik resorta kinesko-indonezijskiog podrijetla za kojeg sam radila, dobacio: Biti Indonežanin znači jesti s prstima! Bio je to odgovor na moj začuđen pogled kada je usred poslovnog domjenka u našem hotelu prstima pobrao rižu s umakom te ju slasno smazao u sekundi.
Pojašnjenje: To je, prema njegovu shvaćanju, bilo ‘higijenskije’ nego jesti uz pomoć bešteka obzirom da: ‘Prstima jedem samo ja, a tko zna tko je sve jeo s tom vilicom!’
Dakle, ima logike zar ne?! :)
Činjenica je da će vas u jugoistočnoj Aziji domaćin već za doručak nuditi rižom, prženom ribom ili mesom s raznim ljutim i slatkim umacima pa ćete (kao ja) odmah poslije juriti na prvu benzinsku po neki ‘umjetan’ jogurt kako bi barem malo sredili situaciju u želucu.
Sve to dovoljno je da shvatite da ste došli na drugi planet, gdje vrijede neka nova pravila igre za stolom. I to je gotovo pa ključno za razumijevanje druge kulture. To su sva ona nepisana i suptilna pravila koja vam mogu dugoročno otvoriti ili zatvoriti vrata.
Uz ogradu da ovo nigdje ne piše ‘crno-na bijelo’, već je riječ o vlastitim iskustvima iz društvenog života iz prve ruke: Što sam otkrila ‘za stolom’ u raznim poslovnim i društvenim situacijama?
U JI Aziji naći ćete žlicu i vilicu, ali jesti prstima pristojno je i, dapače, domaćinu daje do znanja da cijenite običaje i kulturu.
Nepristojno je pričati o poslu sa suradnicima i nadređenima za vrijeme samog jela jer Indonežani vole jesti u tišini. Isto tako, svaki poslovni sastanak i susret mora sadržavati jelo prije ili kasnije. Sastanci uz capuccino – ne prolaze!
Poslodavci nikako ne smiju svojim zaposlenicima uskratiti vrijeme za jelo u vidu veće efikasnosti, jer će ovi ubrzo dati otkaz i otići drugdje. Doslovce trbuhom za kruhom ili, u ovom slučaju rižom.
Nikad ne smijete odbiti kada vas ponude s jelom, te ukoliko zaista nešto ne želite jesti ili ne podnosite, izvucite se na ‘bol u želucu’.
Indonežani su veliki domaćini i to do te mjere da će vas svi šopati non stop pa ćete imati osjećaj da ste malo neuhranjeno dijete o kojeg se svi brinu. Rekordni poslovni ručak zbio se u Jakarti. Pamtim da je počeo negdje oko 11 ujutro te se protegnuo do 10 navečer gdje su se izmjenjivala predjela, glavna jela, deserti pa zatim copy paste x 4!!!
Ono što je nama u Hrvatskoj otići na kavu, u Indoneziji je uvijek vezano za jelo. Svaki sastanak i dogovor, od najbanalnijih do najvažnijih, mora se sastojati od jela poput ‘nasi goreng’ (pržena riža) ili nasi campur (mix svega i svačega s neizostavnom rižom).
Uglavnom, čini se da ova nacija non-stop jede pa stoga neki smatraju da su jedna od najsretnijih na svijetu.
Idemo na ručak?
.
[divider]O autorici: [/divider]
Ivana Jelinčić je diplomirala ekonomiju i turistički menadžment u Čileu. Predavačica je i prevoditeljica španjolskog i engleskog jezika te je certificirani senior yoga teacher. Ivana je direktorica poslovnog razvoja i programa luksuznog Svarga Loka Resorta na Baliju te je i senior yoga učiteljica. Posljednju u nizu edukacija završila je u renomiranoj školi za jogu – Centered Yoga kod učitelja Paula Dallaghana.
