Ajme, pa ne mogu se odreći ove haljine! Platila sam je skoro 60 eura, a nisam je nikad obukla – prošlo mi je kroz glavu odmah na početku čistke ormara….
I još jednom mi dokazalo koliko mi je potrebno ono što je bilo povod za tu čistku: odlučila sam ove jeseni/zime izazvati samu sebe i priključiti se Projectu 333.
Project 333, što je to?
Pojednostavljeno, to je izazov da se tijekom tri mjeseca proba nositi samo 33 komada odjeće. Prvo kako bismo osvijestili koliko previše nepotrebne odjeće kupujemo, drugo kako bismo postali bolji u kombiniranju i uparivanju odjeće i modnih dodataka, ali, u konačnici, kako bismo shvatili da se sreća ne krije u posjedovanju što više stvari te kako bismo naučili odijevati se bolje i živjeti bolje s manje stvari.
Kako? Pravila su sljedeća:
Izazovu/projektu se može pridružiti svatko, službeni dan za početak je 1. listopada, no zapravo se može početi bilo kad – ja, evo, 20-ak dana kasnije. Dobro razmislite, prođite kroz sve što imate u ormaru (ja to upravo radim i nije lako) i ostavite 33 komada koja ćete nositi sljedeća tri mjeseca – to je otprilike trajanje jedne sezone, bez prevelikih temperaturnih razlika jer teško je u zadani broj komada ugurati i ljetnu i zimsku odjeću. Pazite da ostavite dovoljno temeljnih komada te dovoljno obuće i jakni/kaputa (nećete preživjeti zimu bez čizama i toplog kaputa).
Ostatak, za početak, ne morate baciti. Trebate spakirati u kutije i maknuti nekamo gdje vam neće biti nadohvat ruke. Nakon prva tri mjeseca odlučujete što ćete s tom odjećom – pokloniti, ako je sad osjećate kao višak ili zadržati, ako ste shvatili da minimalizam nije za vas. Tad odlučujete i odustajete li ili idete u novu tromjesečje.
U 33 komada odjeće koje smijete ostaviti broji se nakit, modni dodaci, obuća te kaputi i jakne. Ono što se ne broji u 33 komada je vjenčani prsten (ili komad nakita slične sentimentalne vrijednosti koji nikad ne skidate),donje rublje i čarape, odjeća u kojoj spavate te odjeća za vježbanje i za ‘po kući’, pod uvjetom da je nosite doista samo kod kuće i samo za vježbanje.
Brojka od 33 komada izabrana je jer je lako pamtljiva, dovoljno je mala da bi bila izazov, a opet nije toliko restriktivna da bi provedba bila jako teška. Ako baš morate, tijekom tri mjeseca možete promijeniti par komada, po načelu ‘jedan unutra-jedan van’, a ako je taj novi komad novokupljeni za njega trebate izbaciti dva komada.
Tko je bio prvi?
Project 333 osmislila je [lightbox link=”https://coolklub.com/wp-content/uploads/2014/10/Courtney-Carver-e1413495944718.jpg#”]Courtney Carver[/lightbox], Amerikanka koja je, nakon što je obolila od multiple skleroze, počela preispitivati svoj stil života tipične pripadnice srednje klase koja je stalno pod stresom i previše radi zbog čega sebe i obitelj često nagrađuje putovanjima, večerama u restoranima i skupom odjećom, a rezultat toga je da, iako vrlo dobro zarađuju, otplaćuju gomilu kredita i žive od plaće do plaće.
Courtneyin cilj bio je smanjiti troškove obitelji, međutim, to na kraju nije doživjela kao odricanje već kao napredak te poboljšanje kvalitete života. A kako je, priznaje, puno trošila na odjeću, cipele i torbice koji joj zapravo nisu trebali, krenula je od svog ormara.
Zašto?
Neki od benefita koji dolaze s Projectom 333 zvuče banalno, ali zapravo vrlo olakšavaju život, poput činjenice da minimalni broj komada odjeće skraćuje jutarnje stajanje pred ormarom i smišljanje što obući.
Nadalje, trebali bismo osvijestiti koliko nepotrebne odjeće kupujemo (Zašto sam, pobogu, kupila tu haljinu za tolike novce, ako mi se ne sviđa/ne uklapa toliko da je nisam niti jedanput obukla?!), koliko robujemo trendovima i konzumerizmu.
Konačni cilj ne mora biti smanjenje troškova života, niti je Project 333 uopće o tome da živimo jeftinije – cilj je ne kupovati gomile stvari iz čiste (možda i iracionalne) potrebe za posjedovanjem, već dobro promisliti o svakoj stvari.
Moj cilj je vrlo praktičan. Ne sjećam se da sam ikad imala dovoljno mjesta u ormaru, nikad nisam mogla ni znala pametno organizirati ga, sve je uvijek bilo nagurano, a bar dvije trećine toga nisam nosila. Svake godine radim čistku u ormaru koja obično završi tako da se prisjetim što sve imam u njemu, svečano si obećam da ću to odsad nositi, mali dio odjeće izbacim i sve opet naguram, složim u hrpe i gunđam. E, pa, dosta mi je i želim to promijeniti – sigurna sam da imam dovoljno velik ormar, a da trebam promijeniti pristup.
Ja krećem 20. listopada, pridružite mi se ili samo pratite na Coolklubu kako mi ide! #project333
