Sviranje na ledu ima prednosti, stalno cupkaš u ritmu jer inače bi se mogao smrznuti – tvrdi Norvežanin Terje Isungset, jedan od ponajboljih europskih perkusionista
I dok svjetski poznati pjevači iz dana u dan pokušavaju izmisliti nove fore kojima će si ojačati imidž i osigurati što veću pojavnost u medijima, Norvežanin Terje Isungset se prije nešto više od desetak godina dosjetio da bi mogao izrađivati instrumente od leda, a kada je u tome uspio, počeo je i svirati na njima, pa zatim nastupati, da bi na kraju osnovao i poznati norveški godišnji festival ‘Ice Music‘ u Geilu.
S ledom je naravno sve krenulo slučajno, ali s glazbom baš i ne. Terje se glazbom bavi još od školskih dana, kada je zajedno sa svojim ocem nastupao u poznatoj Bergen Group. S vremenom je počeo i komponirati, jazzirati i na kraju, svirati na udaraljkama. Danas slovi za jednog od najboljih europskih perkusoinista.
Priča s ledom počela je kada je jednu pećinu u Norveškoj pretvorio u mjesto za izvođenje eksperimentalne glazbe. Prilikom raspoređivanja svojih egzotičnih instrumenata primijetio je ledenu krhotinu koja je visjela iznad njegove glave. Kada je probao svirati s njom, shvatio je kako je zvuk leda najljepši zvuk koji je ikada čuo.
U početku je svirao na jednostavnim ledenim zvonima koristeći stalaktite koji su se prirodno formirali. A zatim je krenuo i u izradu samih instrumenata, poput bubnjeva, roga, harfi i trubi od leda.
Njegov rad i glazba globalno su postali poznati kada ga je kontaktirao Odbor za organizaciju zimskih Olimpijskih igara u Lillehammeru 1999. Zamolili su ga da za tu prigodu komponira i odsvira glazbenu točku na zamrznutom vodopadu. Od tada pa do danas izdao je 11 solo albuma “ledene glazbe”!
Kada su ga novinari jednom prigodom pitali kako mu uspjeva svirati na ledu i održati nastup u cjelosti, a da se on (nastup) ne “otopi”, odgovorio je:
“Morate se cijelo vrijeme micati, jer, ako stanete – smrznut ćete se”.
Vijek trajanja njegovih ledenih instrumenata je vrlo kratak – izdrže svega jedan nastup. Izuzetak je samo jedan ledeni rog koji drži rekord instrumenta od leda s najdužim rokom trajanja. Terje ga je isklesao od dijela glečera starog 2.500 godina, a rog mu je trajao za čak 50 nastupa.
Naravno, ako ga ikada odlučite poslušati, morate znati i da prije izvedbe ni samTerje ne zna kako će koncert zvučati, jer najveću ulogu ipak ima led – njegova kvaliteta, starost i temeperatura.
“Možete postići vrlo različite tonove. Iako su sami instrumenti hladni, zvuk je vrlo topao. Svaki koncert je jedinstven i priroda odlučuje kakav će biti i kako će zvučati instrumenti”, kaže Terje.
Osim leda, Terje instrumente izrađuje i od drva, metala, kamena i otpadaka. Njegovi nastupi su nepredvidivi, ali uvijek ledeni, no vjerujemo da bi ih vrijedilo doživjeti. Poslušajte pa nam Vi recite što mislite o takvoj glazbi?
