Neki dan u društvu smo se šalili da ako nekome želiš napakostiti trebaš ga poslati po stolić na event otvorenja IKEA Hrvatska 21. kolovoza u Zagrebu
Poučeni ranijim iskustvima, gužvama i sličnim, šalili smo se: Dobro mjesto i vrijeme za izgubiti komad mesa s tijela ili oko u zamjenu za novi komad pokućstva. Poticaj je bila nevjerojatna ludnica oko podjele IKEA kataloga koji je nekima stigao na vrata, a nekima ne. Što će tek biti na otvorenju?
Od početka kolovoza virkalo se na susjedova vrata, a ako je (ne)sretnik bio na godišnjem – CAP. Jadničak nije ni znao što ga je snašlo. Nekima je od tuge pa do nevjerojatne sreće trebalo tek nekoliko sati. Taman toliko da na vratima ugledaju katalog. Istog momenta sve brige kao da su nestale i novi status osvanuo bi na Facebooku:
Stoga smo se pitali, ako je katalog izazvao toliku pozornost i groznicu što će se tek dogoditi na dan otvorenja? Hoće li uskoro osvanuti filmić IKEA frenzy madness Croatia? Nadamo se da neće i da će sve proteći u najboljem redu. Ovo s gubitkom ekstremiteta nema veze sa stvarnošću i uistinu je riječ o dobronamjernoj šali jer, eto, i mi smo se upecali na Ikeu i mi smo gledali svoj poštanski sandučić i zapravo jedva čekamo taj trenutak.
Što želim reći. IKEA je nevjerojatan brand. I dolazak i otvorenje ne predstavlja ludnicu samo kod nas. Ako pogledate filmove na YouTubeu vidjet ćete da i u Americi ekipa o tvrtki govori s dozom strahopoštovanja. Izjave Amerikanaca poput: ‘Čekali smo Ikeu desetljećima’, uopće nisu rijetkost.
A priča o nastanku kuće IKEA kakvu danas poznajemo ide ovako:
Niske cijene osnova su IKEA koncepta. Naravno, tu je i dobar dizajn ‘dostupan svima’. No, jedna od najvažnijih stvari zapravo je to da većina paketa stane u automobil. Ne bilo kakav, već mali osobni automobil jednog od prvih dizajnera iz prve IKEA trgovine.
Priča počinje 1943. Kada je Ingvar Kampard počeo svoj posao. Za ime je odabrao akronim od svojih i inicijala farme na kojoj se rodio (Elmtarid) i pokrajnjeg sela Agunnaryd. Sve skupa – IKEA.
Isprva, bila je to trgovina ‘od vrata do vrata’. Ingvar je prodavao sve i sva. Od olovaka do novčanika i najlonki. Bio je vrlo uspješan. Toliko da je uskoro jedva stizao odgovoriti na sve pozive pa se počeo oglašavati u lokalnim novinama i narudžbe primao poštom. Proizvode bi natovario na lokalni kamion koji je služio za prodaju mlijeka i prevozio ih do obližnjeg kolodvora. Do 1945. oglasi koje je objavljivao prerasli su u prvi IKEA katalog:
Prvi namještaj načinjen u mjesnoj manufakturi u katalog je uvršten tek 1947. I toliko je dobro primljen da do 1951. Ingvar mijenja svoju politiku i fokusira se samo na namještaj – svi drugi proizvodi izbačeni su iz kataloga.
Dvije godine poslije, pojavila se i konkurencija (super cool stvar!) pa je Ingvar otvorio prvi IKEA showroom u mjestašcu Almhult. Ponovo, zavidni na uspjehu, konkurenti su lobirali kod mjesnih proizvođača namještaja tražeći od njih da bojkotiraju Ikeu što je Ingvara naljutilo i navelo da sam počne izrađivati svoj namještaj (opet, konkurencija je super cool stvar!).
Nadalje, ako ste IKEA fun čuli ste za stolić Lovet. Među prvim kupcima tog stolića bio je Ikein dizajner Gillis Lundgren zaposlen u spomenutom showroomu. Kada ga je nakon posla htio prevesti kući otkrio je da ne stane u prtljažnik njegova automobila. Dosjetio se i skinuo noge. Stolić je bez problema i oštećenja dopremljen kući.
Kako to obično biva, pročulo se kako se Gillis snašao u neprilici i Ingvar i njegova ekipa počeli su razmišljati o posebnom pakiranju njihova namještaja. 1956. godine IKEA je počela testirati svoj koncept flat packaginga. Vidjeli su da takva pakiranja uvelike smanjuju troškove i oštećenja prilikom transporta, smanjuju prostor potreban za skladištenja i potrebu za radnom snagom.
Stolić Lovet postao je prvi na taj način pakirani IKEA proizvod, a sastavljanje namještaja prema principu ‘uradi sam’ postalo je integralni dio IKEA poslovnog modela.
Rekli bismo: U nuždi se poznaju junaci i rađaju inovacije!
Vezane teme:
