Priznajem, GUILTY, moje je Barbara i ja sam nomofobičarka. Nije dobro, znam, ali tješi me što nisam jedina…
Ako NIKADA ne gasite mobitel, ako na WhatsUpu ili Viberu odgovarate odmah, ako ste prije nekoliko minuta provjerili email ili vas plaši gubitak baterije, a od spoznaje da mobitel nemate gdje napuniti dobivate unapadaj panike… ČESTITAM vi ste punokrvni nomofob! Baš kao i ja.
Nomofobija je strah od činjenice da ste zaboravili mobitel kod kuće i da zbog toga vjerojatno propuštate važne stvari. Srećom, nismo jedini jer:
Prema istraživanju SecurEnvoy kompanije, čak 77% svih dobnih skupina ‘pati’ od nomofobije. Četiri godine ranije ta brojka je bila ‘samo’ 53%.
A nije uvijek tako bilo. Tako sam se i ja prije par godina zgražala nad tim kad se mobitel nosi na wc ili tipkaju poruke u svako doba dana i noći. Romantična večer mi nikad nije mogla biti ugrožena mobitelom, nisam imala ni webtrgovinu, Instagram ni Pinterest, a ni blog. Prijateljice sam u potpunosti slušala kad bi mi nešto pričale. Sad vjerojatno prečesto provjeravam web stranicu, email, SMS poruke, unos kalorija, i tko zna što još…
Što je s tim mobitelima? Jesmo li stvarno ovisni? Nomofobija (NO MOBILE PHONE) je novi strah, možda je bolje reći ovisnost o pametnim telefonima. Zbog nje pati naš ‘normalni’ društveni život (možda i seksualni). Zbog nje doživljavamo napadaje panike (zamislite samo da ostanete bez telefona – instant drama) i zbog nje smo u puno većem riziku od prometnih nesreća.
Prošle godine grupa psihologa s jednog američkog sveučilišta objavila je studiju koja je pokazala da je potreba/ovisnost da se logiramo u društvene mreže jača od bilo koje druge, čak jača od droge i alkohola (dopaminska petlja). Iako je ova ovisnost ima puno manji utjecaj na nas fizički, ona „krade“ naše slobodno vrijeme. I ne samo to. Nije rijetkost da tu i tamo naletite na post koji detaljno opisuje kako ekipa ima prilično teške simptome – kao da se skidaju s droga (nesanica, depresija i anksioznost).
Potreba za konstantnim gledanjem u mobitel, kod nekih je jača od ispijanja alkohola, cigarete ili novog ‘fiksa’, pa zbog toga završavaju u klinikama za liječenje ove nove vrste ovisnosti.
Prva takva klinika osnovana je, gdje drugdje, nego u Kaliforniji! Njihova vrata otvorena su za sve one koji su konačno sami sebi priznali da pate od ove ovisnosti.
Naš cool savjet za rješavanje ove ovisnosti je par sati prirode BEZ mobitela, otiđite na trčanje BEZ mobitela, izvedite dragu na romantičnu večeru BEZ mobitela i VOILA… Izliječeni ste – krenite na digitalni detox.
