Nevjerojatan ali istinit podatak glasi: čak i oni koji nemaju pojma o liku i djelu Vincenta van Gogha, čuli su da je počinio samoubojstvo i da je odrezao uho i bio luckast. Štoviše, samoubojstvo Vincenta van Gogha već je desetljećima neupitan dio njegove biografije. Sve do jedne knjige!
Dva pisca i dobitnika Pulitzera, Steven Naifeh i Gregory White u svojoj su knjizi ‘The Life‘ iz 2011. ispisali su sasvim drugačiji kraj legendarnog impresionista i postavili tezu o ubojstvu. Zbog te priče ubrzo su prozvani pa su uz pomoć vodećih svjetskih forenzičara svoju teoriju odveli i korak dalje. Što se zapravo dogodilo?
Krenimo redom. Nizozemski slikar preminuo je mlad, u 37. godini, u francuskom gradu Auvers-sur-Oiseu. Sam Van Gogh u svojim posljednjim danima nije napisao ništa što bi upućivalo na samoubojstvo. Nije bilo oproštajnog pisma kako se tvrdilo u knjizi ‘Lust for life’ iz 1934. autora Irvinga Stonea (kasnije i filma ‘Žudnja za životom’ s Kirkom Douglasom u glavnoj ulozi, snimljenog 1956.). Oba ova djela mnogima su isključivi izvor podataka kada se govori o životu i smrti Vincenta Van Gogha.
Pismo pronađeno u Goghovoj odjeći, zapravo je bilo upućeno njegovom bratu Theu 27. srpnja 1890., isti dan kad se incident dogodio. Riječi koje mu je pritom uputio bile su strastvene i, posve oprečno, nakani samouništenja, govorile su o budućnosti. Samo nekoliko dana prije smrti, umjetnik je naručio veliku količinu boja. Tako se ne ponaša osoba koja si namjerava oduzeti život.
Metak u abdomen jedna je od najčudnijih činjenica ovog ‘samoubojstva’. Zbog toga što je metak promašio vitalne organe, Vincent van Gogh umirao je 29 sati(!). Umjesto da drugim metkom ‘skrati muke’, Van Gogh se teško ranjen dovukao kući u agoniji.
Dvoje ljudi, liječnik i homeoterapeut, koji su ga njegovali nisu mogli razumjeti kako su ustvari nastale njegove rane.
Nadalje, kako tvrdi dvojac Naifeh i Smith, najraniji opisi incidenta – oni pisani odmah nakon događaja – ne spominju samoubojstvo, već samo da je „Van Gogh ranjen“. Stanovnici Auversa, pitoresknog sela pokraj Pariza, šutjeli su i ‘na prvu’ svjedočili da Van Gogha taj dan nisu vidjeli. Nitko nije znao ili htio reći odakle mu revolver.
Začetnik priče o samoubojstvu bio je Van Goghov prijatelj i kolega također umjetnik Émile Bernard. Osim priče o samoubojstvu Bernard je pokrenuo još jednu, onu o Van Goghovom ‘ludilu’ dvije godine ranije. Adeline Ravoux, u vrijeme tragične smrti trinaestogodišnja kćer Gustava Ravouxa vlasnika pansiona ‘Ravoux’ u kojem je Van Gogh boravio, o svemu je progovorila tek 1953. Priču je često mijenjala. Dodavala je dijaloge i dramu (lovačke priče, rekli bismo) ali uglavnom prepričavajući samo ono što je čula od oca Gustava.
Paul Gachet, sin homeoterapeuta koji je liječio Van Gogha imao je sedamnaest kada je Van Gogh ustrijeljen, a ostatak života proveo je uveličavajući ulogu sebe i svog oca u umjetnikovom životu. Vrijednost umjetničkih djela koja su otac i sin uzeli iz ateljea u dane oko smrti, rasla je s pričom o umjetniku-mučeniku koji si je oduzeo život u vrhuncu kreativnog zanosa.
Paul je, međutim, naveo opise rana na temelju kojih se razvila polemika. Stručnjaci iz Van Goghovog muzeja u Amsterdamu, Van Tilborgh & Meedendorp pokušali su pobiti teoriju o ubojstvu i još jednom u svom članku tvrdili da se radilo o samoubojstvu. Sve do nedavno, kada je vrhunski svjetski forenzičar dr. Di Maio još jednom proučio opise rana i vratio ‘u igru’ priču o potencijalnom ubojstvu.
I tko je onda ubio Vincenta van Gogha?
Godine 1890., šesnaestogodišnji René Secrétan, gimnazijalac iz bogate pariške ljekarničke obitelji provodio je ljeto u Auversu. Dijete buržoazije, svog je idola pronašlo u Wild Bill Codyu (Wild West Show, René je gledao u Parizu godinu ranije). Mladi nasilnik skupa s još nekima, terorizirao je navodno cijeli Auvers, a laku je žrtvu pronašao i u čudnovatom Nizozemcu bez uha koji je često i puno pio.
Pištolj koji je René sa sobom nosio, često je slučajno opalio. Upravo je taj pištolj, navodno dao Vincentu.
John Rewald, eminentni znanstvenik koji je 1930. intervjuirao mnoge stanovnike Auversa o slučaju Van Gogh neposredno nakon događaja, kasnije je pričao da se u selu spominjalo kako su Vincenta ustrijelili ‘mladi dečki’.
Nikada to nisu priznali jer su se bojali optužnice. Sam Vincent nije tužio nikoga. Prema biografima navodno su ga ranili mladići s kojima se družio i pio, a on je, da bi ih zaštitio, preuzeo krivnju na sebe. Biografi tvrde kako je Van Gogh spremno prihvatio smrt kao rješenje financijskih problema, svojih, ali i brata Thea koji je o njemu brinuo.
Tako je potvrdio svoju ulogu umjetnika – mučenika kojega je snašao tragični kraj.
Vezana tema:
Banksy i dalje nepoznat, ali je novi hoax o njegovu uhićenju zavarao mnoge (kao i nas)
