Što britanski poslodavci očekuju od kandidata iz Istočne Europe? Imaju li o njima neke predrasude? Kako izgleda prosječan regrutacijski proces?
UPDATE 28. lipnja 2015.: Post djelimo onako kako je napisan na blogu Marketing bites u kolovozu 2014. Neke su se stvari možda izmijenile, ali ovakvi savjeti i pojašnjenja traju godinama.
Kada ste posljednji puta učinili neku zaista veliku promjenu? Promjenu zbog koje ste istodobno osjećali uzbuđenje i nelagodu? Promjenu koju ste već dugo odgađali i priželjkivali? Možda vam nije prva pala na pamet, ali jedna od takvih ‘velikih’ promjena prihvaćanje je posla u inozemstvu, jer osim što mijenjate karijeru, mijenjate i svoj život u cjelini.
Tržište rada razvijenih zemalja otvara znatno veće mogućnosti od onih koje trenutno pruža mala i letargična Hrvatska u kojoj svatko poznaje svakoga, a posao je ‘roba’ koja se slabo nudi. I to je činjenica.
Recesija traje već 6 godina. Prema gruboj računici, otprilike pola milijuna sugrađana traži posao: nezaposleni evidentirani na Hrvatskom zavodu za zapošljavanje, nezaposleni koji su ‘ispali iz evidencije’ i oni koji imaju posao, ali ga žele promijeniti. Na jedan se oglas u prosjeku prijavljuje stotinjak ljudi. Okrutne statistike. Pitate se kakvi su vam izgledi na domaćem tržištu rada?
Što kada bih vam rekla da su najčešće brojke ono što koči najveći broj ljudi u proširivanju područja potrage za poslom na europsko ili globalno tržište rada? Jer ako su brojke neumoljive u Hrvatskoj, kako li tek izgledaju za neko razvijeno tržište rada gdje trebate biti konkurentni među još više ljudi?
Povrh toga, puno je nepoznanica. Kakvi su strani poslodavci i što će od vas očekivati? Jesu li drugi kandidati bolji ili lošiji od vas? Ima li ‘hrvatsko radno iskustvo’ uopće neku vrijednost?
Ako se sjetite nekog od mnogobrojnih savjeta o tome što poslodavci pokušavaju pronaći u idealnom kandidatu, to su motivacija i potvrda da će se dobro uklopiti u postojeću organizacijsku kulturu. Mislite li zaista da razina motivacije koju ima državljanin zemlje u kojoj se pokušavate zaposliti, a država će ga socijalno zbrinuti posrne li mu karijera, biti jednako voljan dati sve od sebe na intervjuu kao vi? Ne bih rekla. Po tome ste VI u prednosti.
Osim toga, ako ste ikada razmišljali o opciji preseljenja u inzemstvo, vrlo vjerojatno imate neke kompetencije. Niste se samo probudili jedno jutro i odlučili preseliti u Australiju. Posao ćete pronaći i dobiti, ako ni zbog čeg drugog, onda zato jer je isto pošlo za rukom i mnogima prije vas. I naposlijetku, odradili ste već neke intervjue za posao u svom životu i ne biste se u sve upustili da ne poznajete strani jezik, zar ne?
Joseph Shillabeer, vlasnik je i direktor butik agencije za zapošljavanje Skylark Noble Ltd iz Kenta koja je jedna prvih britanskih agencija s kojima sam ostvarila kontakt. Specijalizirani su za zapošljavanje kandidata iz Istočne Europe u Velikoj Britaniji i postoje tek nekoliko mjeseci.
Joseph je bio toliko ljubazan i odgovorio mi je na nekoliko pitanja koja ćete si, najvjerojatnije, postaviti i vi potražite li posao u Velikoj Britaniji.
Martina: Što britanski poslodavci očekuju od kandidata iz Istočne Europe? Imaju li o njima neke predrasude?
Joseph: Britanski poslodavci znaju tek nekoliko stvari o kandidatima iz Istočne Europe. Naporno rade. Pouzdani su. Kompetentni. Ovo su ujedno osobine koje će svaki britanski poslodavac očekivati kod kandidata.
Što se tiče predrasuda, imali su nekih negativnih iskustava, no predrasude je lako prevladati ako kandidat pokaže tri osobine koje sam spomenuo ranije. One su daleko najpozitivnija stvar koju će poslodavac pronaći kod nekog kandidata.
Britanski poslodavci očekuju da će kandidati iz Istočne Europe biti kvalitetniji zaposlenici i temeljem toga se ljudi koji traže posao mogu naći u poziciji utjecaja i vodstva. Niska očekivanja ograničavaju, a visoka uzdižu.
Martina: Kako izgleda prosječan regrutacijski proces? Je li moguće dobiti posao samo na temelju Skype intervjua ili budući poslodavac ipak želi s kandidatom razgovor za posao odraditi uživo?
Joseph: To ponajviše ovisi o poziciji, odnosno industriji. Neke pozicije ne zahtijevaju tako detaljan proces. Primjerice poslovi u građevinarstvu, cateringu, hotelima i slično. Drugi, poput pozicije HR Managera, sastojati će se od 2 ili 3 intervjua, i od kandidata će se očekivati da provede dan ili dva u realnoj situaciji kako bi pokazao svoje sposobnosti.
Susret uživo je izuzetno važan. Tada poslodavac otkriva kakav je stav kandidata i odgovara li opseg znanja koje posjeduje potrebama pozicije koju popunjava. Nije neobično da se u nekim dijelovima regrutacijskog procesa odradi Skype intervju ili običan telefonski razgovor. Ali u ovom trenutku, pri čemu naglašavam da je to sada tako, upoznavanje uživo je obavezan korak.
Još jednom bih naglasio, sve ovisi o poziciji. Za pozicije koje nemaju toliko detaljan popis uvjeta, poslodavci su zadovoljni i telefonskim razgovorom te dogovaranjem probnog rada.
Martina: Što znači raditi u Velikoj Britaniji? Koje su osnovne razlike u odnosu na rad u Istočnoj Europi?
Joseph: Profesionalnost je pristup koji odlikuje Veliku Britaniju. Po tom pitanju nema kompromisa. Ostali poslovni principi su odgovornost, točnost te želja za učenjem kroz rad, odrađivanjem probnog roka i slično. Razina kompetencija, iskustvo i sposobnost su ono što britansku poslovnu kulturu razlikuje od poslovne kulture u drugim zemljama. To su područja na kojima će kandidati iz Istočne Europe zamijetiti najveće razlike.
Martina: Koja je najteža stvar s kojom će se susresti svaki kandidat nakon što prihvati posao u Velikoj Britaniji i odluči se preseliti?
Joseph: Planirajte vrlo pažljivo i detaljno gdje ćete stanovati. To će biti vaš najteži zadatak. Održavanje ravnoteže između troškova života dok tražite posao i nastojite ga zadržati je ono sa čime se bori većina stanovnika Istočne Europe. Moj osobni savjet je da prije preseljenja u Veliku Britaniju uštedite nešto novaca, čak i ako vas posao već čeka. Postoje određene razlike u troškovima i financijskim obavezama koje postoje u Velikoj Britaniji, ali ih nema u Istočnoj Europi. Štednja bi, općenito, trebala biti sastavni dio vašeg mjesečnog odnosno godišnjeg financijskog plana.
Moja dosadašnja iskustva pokazala su da je tržište rada u Velikoj Britaniji puno je življe nego u Hrvatskoj. Prijedlog termina za Skype intervju u nekim ćete slučajevima dobiti samo sat vremena nakon što pošaljete svoju zamolbu. Drastična razlika u odnosu na Hrvatsku gdje se 80% poslodavaca ne udostoji odgovoriti s pristojnim, šablonskim ‘hvala, nismo zainteresirani za vas’ ili gdje se na poziv za intervju čeka mjesecima.
Nije mi namjera uljepšavati stvarnost, niti vam reći da je posao u Velikoj Britaniji, ili općenito u inozemstvo, rješenje svih problema. Preseljenje u drugu državu jedna je od najtežih svari koju možete napraviti u životu. Nedostajati će vam vaša rutina – omiljeni kafić, pekarnica, namirnice, jela i povrh svega obitelj i prijatelji. Najbolja stvar koju možete napraviti je da ‘staru rutinu’ zamijenite novom, pronađete novo omiljeno mjesto za lijeno vikend-opuštanje, novo pecivo koje ćete obožavati i jednostavno se integrirate u društvo.
Sve se, zapravo, svodi na to jeste li spremni za tržište rada koje funkcionira. Zato vas pitam: Znate li što biste rekli poslodavcu u prvom Skype intervjuu koji ćete imati u rekordno brzom roku prema hrvatskim standardima?
Hoće li vam biti problem sjesti u auto ili odjuriti na avion zbog završnog intervjua? Možete li funkcionirati u novoj životnoj sredini zajedno sa svom obitelji? Jer, motivaciju, kompetenciju i priliku imate, zar ne?