Nevjerojatno bogatu zbirku prikupio je ekscentrični Elias Ashmole: bogataš, svjetski putnik, političar, staretinar, astrolog i alkemičar
Obilazeći znamenitosti Oxforda, u Ashmolean Museum upala sam gotovo slučajno – jednog tmurnog i maglovitog jutra došao je i taj muzej na red. Kao prilično prosječni konzument umjetnosti, nisam ni slutila da će mi se toliko svidjeti te da ću ga obilaziti u dvije etape, kako bih ga temeljito pregledala i donekle sredila dojmove. A vjerujte, tu je bilo ‘posla’.
Službenog imena ‘Muzej umjetnosti i arheologije’, muzej je nevjerojatno bogata zbirka tisuća eksponata iz svih dijelova svijeta koja se na prvi dojam čini kao neka luckasta mješavina Alibabine pećine i velike, simpatične ropotarnice.
Osnovan u 17. stoljeću, to je prvi javni muzej u Velikoj Britaniji te je zaista i počeo svoj život kao svojevrsna zbirka čuda iz svih dijelova svijeta. Njih je marljivo skupljao ekscentrični osnivač i vlasnik zbirke Elias Ashmole, bogati kolekcionar i svjetski putnik, engleski političar, staretinar, astrolog i alkemičar.
U 19. stoljeću muzej se profilirao u muzej umjetnosti i arheologije, u kojem se danas nalaze zaista vrijedne kolekcije iz, primjerice, talijanske renesanse, staroegipatske i minojske kulture te moderne kineske kulture.
Muzej zasipava dojmovima i neopozivo uvlači u svoj šarmantni kaos. Goste dočekuje ogroman indijanski totem, visok nekoliko metara koji ostavlja gotovo nadrealni dojam, a onda kreće avantura.
U vitrinama je moguće vidjeti kukce, male ptice i životinjice u bočicama formalina, razne male svitke papira sa sićušnim, gusto ispisanim tekstom, kamenje – brušeno ili u svom sirovom obliku, školjke poslagane u ogrlice i narukvice i još deseci stvarčica koje sam nekako pokušavala staviti pod zajednički nazivnik, no nije išlo.
Ljubazni vodič mi je pojasnio da su u tom dijelu muzeja uglavnom predmeti koji su služili za razne magijske rituale, bacanje uroka, vračanje i slične ‘aktivnosti’.
Po tom ključu se samo metar ili dva dalje nalaze glave (ljudske?) smanjene u ritualima (vudu?), kosti pažljivo spremljene u fino izrađene srebrne relikvijare i slične stvari od kojih se lagano ježi koža, a nakon toga, priča se stubokom mijenja.
Odjednom se pred vama stvore krasne male makete aviona i brodova, kućice s nevjerojatno precizno izrađenim detaljima interijera, nježne i krhke porculanske lutkice odjevene u fine svilene haljinice s čipkastim kapicama na glavi, skupocjeni kompleti od slonovače i tikovine za igranje šaha i dame, kompleti karata i slično.
Zaista se ne sjećam točnog redoslijeda jer sam ubrzo zaključila da mi je najbolje da se jednostavno prepustim, promatram i uživam.
Dočekali su me štitovi i koplja iz različitih povijesnih perioda i iz raznih dijelova svijeta, predivne, filigranski precizne ogrlice od perlica i perja, komadi narodnih nošnji (neke je bilo vrlo lako zamisliti kao genijalan modni detalj), a onda je slijedio prijelaz na sportske aktivnosti pa se moglo vidjeti prvobitne verzije skija, krplja, sanjki plus male šatore „za usput“, prvobitne verzije windstoppera, načinjenih od crijeva neke (vjerojatno jako velike) životinje…
Ubrzo je u mojoj glavi došlo do ‘system overflow’ pa sam odlučila otići i vratiti se drugi dan, kako bih pogledala zbirku do kraja (dobra je stvar što se ulaz u ovaj muzej ne plaća).
Drugi sam dan provela razgledavajući slike i skulpture iz različitih povijesnih perioda, te dovršila ‘zbirku čuda’ pogledavši ogromnu zbirku najrazličitijih vrsta oružja, ali i posuda, šalica, zdjela i pribora za jelo. Primijetila sam da je Ashmolean Museum česta lokacija nastave izvan učionice i da djeca sa zanimanjem rješavaju zadatke koje su im zadali njihovi učitelji.
Prije odlaska svratila sam u suvenirnicu koja je, u stilu muzeja, puna raznih ludih suvenira. Možete kupiti privjesak za ključeve u obliku vudu lutkice, perlice ‘za ljubav’, ‘za novac”, ‘za zdravlje’ i slične namjene, male sove i šišmiše, šalice sa zapisima (navodno se u njima energizira napitak koji ste u njih natočili), mirisna ulja i svijeće te tople kape, šešire, šalove i rukavice.
U zimsko doba, kad zapuše okrutno hladan oksfordski vjetar, ovo posljednje je prava dragocjenost ako ste svoje zaboravili kod kuće.
Autorica je prof. Dora Ječmenjak
.
Ovaj tekst nastao je u suradnji sa školom stranih jezika ‘Smart’
Smart škola stranih jezika posluje od 2006. godine, a dio je Smart grupe zadužen za poduku stranih jezika za sve uzraste: općeg i poslovnog tečaja stranog jezika, pripreme za međunarodno priznate certifikate, hrvatski za strance, pripreme za maturu i poduku te jezično savjetovanje.
