U svijetu PR profesionalaca manje je više. Piši malo, piši dobro i dobro je držati se toga. No, kako kada su nas u školi cijelo vrijeme učili da pišemo eseje/plahte? O ljetnim praznicima, o putovanjima, o mami i tati. Sjećam se kako sam s lijeve strane ostavljao dva prsta, pazio na razmak u riječima. Pisao velika slova… Sve samo da nakon nekog vremena okrenem list i ispunim normu.
Onda sam gotovo deset godina radio u Vjesniku. Imao sam svaku slobodu za izražavanje jer je format Vjesnika to dopuštao. Iole ozbiljnija tema – dvije kartice teksta. Komentar, karticu i pol. Velika tema, cijela stranica. Tisuće riječi. Da ne shvatite krivo ja se ne žalim, bila su to lijepa vremena. Uostalom iz aviona se vidi kako nedostatak Vjesnika – medijske stožernice/središnjice – utječe na medije. (Opet, nemam pojma da li bi bilo drugačije da je opstao ali dopustite mi da imam svoje pravo na mišljenje.)
Prostora u medijima sve je manje i da bi za klijenta izborili poziciju i poslali njegovu poruku potrebno je pomučiti se. Treba, čak, ako baš hoćete, pristati na učenje pisanja iznova. U tom smislu pronašao sam super post sa savjetima o kratkom pisanju legendarnog [lightbox link=”https://coolklub.com/wp-content/uploads/2014/12/David_ogilvy.jpg#”]Davida Ogilvya[/lightbox].
Njegov memorandum koji je poslao zaposlenima u Ogilvy & Matheru 1986. jednako je aktualan i danas. Nešto poput vječnog šalabahtera o pisanju. Dobro pisanje nije dar nego vještina koju brusiš dok si živ.
Evo savjeta za kratko pisanje:
♦ Pročitajte knjigu o pisanju Writing that Works, tri puta.
♦ Pišite kako govorite. Prirodno.
♦ Koristite kratke riječi, rečenice i odjeljke.
♦ Izbjegavajte žargone. Oni su obilježja pretencioznih magaraca.
♦ Više od dvije stranice o bilo čemu nije dobro.
♦ Kontrolirajte izvore (citate).
♦ Nikad ne šaljite pismo na dan kada ste ga napisali. Pročitajte ga glasno drugog jutra i uredite.
♦ Ako je bitno (pa ne može čekati) pozovite nekoga da pročita umjesto vas.
♦ Prije nego što pošaljete materijal uvjerite se da ste savršeno jasni u tome što očekujete od primatelja pisma.
♦ Ako tražite akciju, ne pišite. Nazovite ili posjetite osobu i RECITE joj što želite.
I to je to.
P.S. Nemojte pisati deset riječi ako sve možete reći u pet. Pogled gore i vidjet ćete da sam ‘zabrljao’. Umjesto uvoda mogao sam jednostavno napisati: Savjeti za kratko pisanje… navesti izvor i poredati u bulette. Nisam, ovo je moj blog i pišem kako me volja (ha-ha).
Sretna 2015., neka vam bude najbolja. Ikad!
