Osjećam grižnju savjesti vrijeme provedem trenirajući umjesto sa svojim aktivnim skoro šestogodišnjakom. Znaju mame o čemu pričam! Zato sam na trening krenula s njim, psom i baka servisom
Ponedjeljak, trčati 5 km uzbrdo. Zašto? Kažu da je trčanje uzbrdo prekriveni trening brzine i da bi prilikom priprema za polumaraton ovako trebalo trenirati barem dva puta tjedno. Takav tip treninga izvrsna je priprema za dobar finiš! Meni je u ponedjeljak najbolji dio bio kada su mi biciklisti koje ne poznam mahali, uz navijačka glasanja i palac gore, dok su jurili nizbrdo, nakon već odrađenog treninga. Super osjećaj!
ČITAJTE JOŠ: Treninzi za amatere: što su zone treninga i zašto vam baš one trebaju?
Srijeda – Jarun predvečer! Za Claudia nove tenisice….tko bi ga ulovio? (Ha-ha, tenisicama se bavim u našem drugom postu, op. ur.)
I sinek trči samnom!
Četvrtak – Ne pada jabuka daleko od stabla, kaže narodna poslovica. Nakon posla, moram priznati da osjećam laganu grižnju savjesti kada sat – dva provedem trenirajući umjesto sa svojim vrlo aktivnim još malo pa šestogodišnjakom. Znaju mame o čemu pričam! Baš zato sam u četvrtak na trening od 5 km krenula s njim, psom i baka servisom.
Baka je, naravno, bila logistika koja preuzima stvar u svoje ruke, ako treba. No, mali gospodin je odlučio trčati s mamom, a mama (ja) je odlučila usporiti tempo i družiti se sa sinekom. Iskustvo je bilo nezaboravno! Dijete je učinilo hvalevrijedan pothvat i u svega 35 minuta istrčao 5 km!
Imao se s čim hvaliti slijedeći dan u vrtiću. Bojala sam se da će se zajapuriti – nije, da će ga boliti slezena – nije, da će ga boliti noge – nisu, da će barem otežano disati – nije! Malo znoja, malo truda i sve se može!
Bol mi šeće tijelom u krug, pa nestane
Subota – ujutro, kiša lijeva kao iz kabla. Iako sam mislila trčati odmah prije doručka i dan započeti s planskih 8 km, trening sam odgodila za rano poslije podne po stazi prema Kraljičinom Zdencu. Prvi, ravni dio staze (prije početka uspona) ima točno 800m, u dva smjera 1600m, prema tome osam puta gore-dolje.
‘Nema šanse da ikad istrčim 21 km!’ – mislim si ja prva dva-tri kilometra. Boli me lijevo koljeno, pa me smetaju listovi, pa bol sprijeda prelazi straga, a ljudi koji se laganim korakom šeću, čini mi se, gledaju me kao totalnu luđakinju!
No volja je jača, nastavljam i mislim si, krive tenisice, loše vrijeme (iako je kiša davno prestala) i baš tada, kad sam na polovici dnevnog izazova, pronalazim snage dok Jay-Z trešti u ušima ‘On to the next one’ i na kraju predobar osjećaj koji me ponio da trčim prosječno 6,09 min/km! Prije par tjedana mislila sam da je 6,25 min/km moj apsolutni maksimum.
Ovako je završio naš [lightbox link=”https://coolklub.com/wp-content/uploads/2013/08/PLAN-TRCANJA-POLUMARATONA1.jpg#”]plan priprema[/lightbox] za Zagrebački maraton u drugom tjednu.
Temu psihologije trčanja obradit ću ovaj tjedan, jer je to priča za sebe.
Vezane teme:
