Nisam poludio! Slavim okruglu brojku čitanosti jednog svog posta i sheram dalje pozitivne misli koje je izazvalo čitanje jedne knjige i posta o nevjerojatnoj karijeri
Proteklog tjedna post Kako razmišljati pozitivno – vježbe od pola minute, zabilježio je rekordnu čitanost. Naime, od dana kada sam ga napisao pročitalo ga je (ili pogledom skeniralo) preko 10.000 ljudi.
Hura! U tom postu javno sam u sjećanje pozvao svoju ‘tamniju stranu’. Bilo mi je bitno napisati nešto takvo i osjećao sam se dobro. Pojma nisam imao da će baš taj post izazvati toliki interes. Drago mi je zbog toga i zato je tema ovog posta iz kategorije ‘pozitivne priče’.
Za početnike: Motivacija je osnova. Motivacija da ama baš iz svake prigode vučete samo pozitivne stvari. U školi, na fakultetu ili na poslu… Bez motivacije je teško jer čarobni štapić koji će vas nekim čudom upisati na željeni fakultet ili vam dati priliku za savršeno i dobro plaćeno radno mjesto – ne postoji. Točka.
Morate moći pronaći način kako se motivirati. Neki od nas u tome su eksperti, neki nisu ni pokušali (pa njurgaju u krug), a manjem dijelu nije uspjelo. Možda zgodan trenutak da još jednom preporučim sjajnu knjigu Dr. Ricka Hansona na temu ‘kako razmišljati pozitivno’: “Hardwiring Happiness – The New Brain Science of Contentment, Calm and Confidence”.
Krenimo sad na fenomenalan post Business Insidera koji me podsjetio zašto knjiga Malcolma Gladwella ‘David i Golijat‘ u našem stanu zauzima posebno mjesto. Dakle…
[lightbox link=”https://coolklub.com/wp-content/uploads/2015/06/gary-cohn-193×193.jpg#”]Gary Cohn[/lightbox], predsjednik i COO Goldman Sachsa proteklog je tjedna obilježio četvrt stoljeća rada u toj banci. Cohn (54) u stvari ima jednu od zanimljivijih priča u knjizi spomenutog autora.
Odrastao je u Clevelandu i cijeli život nosi se s disleksijom. Do šestog razreda promijenio je četiri škole. Ekipa iz razreda ali i učitelji opisivali bi ga ovako: ‘idiot’. Cohn priznaje da je bio očajan učenik.
Učitelji su roditeljima govorili kako će biti sretni ‘uspije li malac postati kamionđija’. Ipak, Cohn je dogurao do male mature i 1982. završio fakultet.
Nakon studija Cohna nisu čekali poslovi i razgovori za posao. Osjećao je strast prema financijama ali to je bilo to. Na nagovor oca zaposlio se kao prodajni predstavnik aluminijske građe i prozora u tvrtki United States Steel u Clevelandu.
Jednom prilikom poslovno je otputovao na Long Island i uspio nagovoriti nadređenog da ga pusti u obilazak New Yorka. Otišao je ravno na Wall Street i burzu. S galerije za posjetitelje promatrao je gungulu na trading flooru.
Na pamet mu je pala prilično smiona zamisao: Kako se predstaviti jednome od brokera? S galerije se spustio kat niže i satima čekao pred zaključanim vratima. Ništa. Bio je spreman otići. Prema vlastitoj priči iz Gladwellove knjige:
“Baš kada je sve završilo primijetio sam jednog dobro obučenog tipa kako ubrzano hoda i dovikuje tajniku kako hitno mora na aerodrom La Guardia. Sinula mi je ideja i kada je prolazio pored mene pratio sam ga i uskočio u lift.
‘Čujem da idete na aerodrom’, pitao sam. Odgovorio je potvrdno.
‘Idem i ja hoćemo li podijeliti taksi?’ Klimnuo je glavom, a ja sam istog momenta shvatio da sam dobio sat vremena da dobijem posao.’
Bio je to jedan od IT poteza, onih za koje kažemo da su iz klasifikacije ‘glava s jajima’.
Ispalo je da je nesuđeni suputnik zapravo predstavnik jedne moćne brokerske kompanije. Cohn nije imao pojma što i kako ali pretvarao se da razumije sve o čemu neznanac govori.
“Lagao sam mu cijelo vrijeme našeg druženja u taksiju. Kada je pitao da li znam što su opcije, odgovorio sam potvrdno. Dodao sam kako znam sve i da mogu napraviti sve za njega ako dobijem priliku”’, ispričao je Cohn u knjizi.
Do izlaska iz taksija izmijenili su kontakte. Tip mu je dobacio da ga nazove u ponedjeljak.
Nazvao je i u utorak otputovao u New York, u četvrtak je bio na razgovoru za posao. Radio je idućeg ponedjeljka.
U tom periodu pročitao je knjigu “Options as a Strategic Investment” za koju i danas tvrdi da je ‘poput Biblije za trgovanje opcijama’.
Čisto da se zna: Cohnu je i dan danas potrebno šest sati kako bi pročitao 22 stranice teksta.
Nakon nekoliko godina na burzi, Cohna su 1990. kontaktirali predstavnici Goldman Sachsa. Prihvatio je ponudu i danas slavi jubilej. Četiri godine nakon postao je partner tvrtke i danas je jedan od najmoćnijih ljudi Wall Streeta.
Cohn danas tvrdi da sve duguje poremećaju. Disleksiji s kojom se u Hrvatskoj prema podacima iz 2012. bori 30.000 školaraca. Ovo je post i za njih.
“Pozitivna stvar kod disleksije i disleksičara jest ta da svi mi ili barem oni koje poznajem, već nakon fakulteta imamo izrazito razvijenu sposobnost nošenja s neuspjehom. Kada promatramo mogućnosti vidimo više pozitivnih nego negativnih stvari. Ne zamaramo se ‘što ako…’ ili ‘što kada…’ pitanjima i situacijama. One nas ne zbunjuju. O tome sam razmišljao mnogo puta. Disleksija me formirala i sigurno ne bih bio ovo što jesam bez nje.” Gary Cohn
Drugim riječima: ‘Normalni’ Cohn nikada ne bi uskočio u lift s neznancem i počeo razgovarati o temi o kojoj nije imao pojma.
Razmilite o ovome.
Preuzmite rizik!
Vezane teme:
