Jedna od osnovnih ljudskih potreba je ona za pripadanjem i komunikacijom. Bez komunikacije nema razvijanja socijalnih odnosa, društvenih vještina, pa ni izgradnje samog sebe
Kada sam upisivala Odnose s javnošću na VERNu znala sam da je to ono čime se želim baviti ostatak života. Manje ili više interesirali su me svi dijelovi koje PR pokriva. Doduše, specijalizirano područje u kojem se ne bih voljela razvijati otkrila sam već na prvom predavanju: politički PR, na primjer, mi uopće nije COOL!
Spoznaja o tome što me uistinu zanima stigla je nešto kasnije. Naime, studirajući paralelno i na Učiteljskom fakultetu naučila sam cijeniti kvalitetne predavače koji su uz to i dobri metodičari. Prevedeno: malo manje knjige i puno više prakse ono je što u mom slučaju stvara interes. Na drugoj godini sam tako slušala kolegij Interne komunikacije (koje su mi na kraju i završni rad).
Što su interne komunikacije? U malome, one mogu biti i iznošenje kvalitetnih informacija na vrijeme i poštivanje određenih pravila i normi u odnosu između profesora i studenta. Ukratko, interne komunikacije su sve komunikacije unutar jedne firme. Među zaposlenicima, direktorima ili međusobno. Za razliku, informacije koje se iznose prema vanjskim javnostima su eksterne.
Jedna od osnovnih ljudskih potreba je ona za pripadanjem i komunikacijom. Bez komunikacije nema razvijanja socijalnih odnosa, društvenih vještina, pa tako ni izgradnje samog sebe. Česta stvar koja nedostaje u komunikaciji među ljudima ili zaposlenicima jest razumijevanje i slušanje. Na tom izazovu želim raditi.
Davno su prošla vremena gdje su ljudi imali striktno radno vrijeme. Danas, zaposlenici provedu više vremena u tvrtki nego kod kuće. Socijalizacija se u sve većem broju slučajeva odvija isključivo u uredima, a da o kavama nakon posla (na kojima se priča o poslu) i ne govorim. Povezujući znanja s oba fakulteta i oblikujući ih kroz interne komunikacije stvorila sam viziju posla kojim bih se jednog dana htjela baviti.
Kao student sam radila podjednako u većim i u manjim tvrtkama. Gledajući unazad na te poslove i koristeći znanje na kojem svakodnevno radima, zaključujem da je komunikacija među zaposlenicima prilično loša.
Pogotovo među zaposlenicima na različitim pozicijama. Formiranja u (interesne) grupice kojih ima svugdje ali posebno (i očekivano) u velikim tvrtkama, stvaraju se mali frontovi gdje jedna strana ogovara drugu i obrnuto. S vremenom stvara se raskol, a pokidane veze teško je spojiti.
Zašto se to događa? Nema osobe koja bi bila poveznica među njima. Nema osobe koja bi mogla prepoznati izazov pa ga krenuti rješavati i riješiti u korist tvrtke (i zaposlenih). Zamislite samo kako bi bilo dobro iskoristiti svu tu negativnu energiju i vrijeme te ga usmjeriti k nečem boljem i korisnijem?
Želim reći: Postizanjem kvalitetnih i korektnih odnosa, pružanjem pravovremenih i valjanih informacija i kreiranjem pozitivne radne atmosfere ono je čime bih se voljela baviti. O tome ću pisati na CoolKlubu.
Slobodno komentirajte moj odabir ili se javite s pitanjem! Hvala na čitanju.
[divider] O AUTORICI [/divider]
Tihana je studentica Učiteljskog fakulteta i Odnosa s javnošću na VERN-u. Voli čitati, dobru hranu, životinje, drage prijatelje i putovanja. Vjeruje da se upoznavanjem nečeg novog i drugačijeg učimo toleranciji i upoznajemo sami sebe. Vodeći se za onom da se najbolje uči na pogreškama i pokušajima – trudi se iskoristiti najbolje od svake pogreške, a bilo ih je :)
