Udaljen oko sat i pol vožnje od londonskog Heathrowa, Oxford je zbirka svih mentalnih slika koje imate u glavi, u folderu ‘tipično britanski’
Jedan od dva najpoznatija sveučilišna grada u Europi, možda i u svijetu, čuva tradiciju u starim, prekrasnim fakultetskim zgradama ispred kojih su ogromni travnjaci (pogoduju kontemplativnim aktivnostima), koje su se rasporedile po užem centru grada, a između njih su se lijepo razmjestili muzeji i kazališta.
Zaista, grad živi i diše za znanost, obrazovanje i prosvjetljenje. To se najbolje vidi u jutarnjoj i podnevnoj tišini i miru, a oko četiri sata poslije podne, kad uglavnom završavaju predavanja, grad odjednom živne i umota se u tamnoplavu boju odijela-uniformi koje su studenti (uglavnom) obavezni nositi.
Tu su i brojne škole stranih jezika, jezični koledži (za one koji planiraju ostati i godinu – dvije kako bi naučili engleski jezik) i ostale jezične institucije. Treba reći da se za obrazovanje u Oxfordu, čak i ako se radi o klasičnom jezičnom tečaju, treba izdvojiti prilična svota novca, no zaista vrijedi ona ‘koliko para, toliko muzike’.
Glavna ulica u Oxfordu je tipična zapadnoeuropska sa svim bitnim postajama na putu jednog shopping-turista, uključujući i pit-stopove u vidu obaveznog McDonaldsa i Starbucksa.
All you can eat!
Meni su se puno više od fast-food varijanti kakvih ionako ima u cijelom svijetu, svidjeli tipično engleski brzozalogajni obroci, u vidu malih pita punjenih mesom i/ili povrćem.
Za konkretnije obroke u nekom od restorana treba otići malo dalje od centra i pojesti solidnu ‘all you can eat’ večeru – dakle, platiš desetak funti i jedeš ‘dok ide’. Za piće prije ili poslije večere svakako isprobajte lokalne pubove s odličnom jabukovačom i tipičnim uređenjem interijera i jako dobrom vibrom, pod uvjetom da volite opuštenu i ne-baš-jako-fancy atmosferu.
U gradu koji ima najskuplje nekretnine u Velikoj Britaniji, stanovnike s jako visokim životnim standardom i dućane u kojima ponekad nije istaknuta cijena u izlogu (valjda da one skromnijih platežnih mogućnosti ne ‘strefi herc’), miješa se tradicija i novi utjecaji, a ono što se meni jako svidjelo, u svemu tome, jest da svatko gleda svoja posla.
Ako vam je baš gušt, možete hodati u kupaćem ogrtaču i japankama na nula stupnjeva, nositi sunčane naočale po kiši i slično – zbilja ste slobodni da budete što god želite (i da vam se pritom ne smijulje iza leđa).
Nikako ne propustite posjetiti Ashmolean museum
Među brojnim muzejima izdvojila bih Ashmolean Museum jer je to ‘najluđi’ muzej u kojem sam ikad bila. Službeno se zove „Muzej umjetnosti i arheologije“, no teško je u par riječi reći što on zapravo jest – zbirka raznih stvari iz svih dijelova svijeta pa tako možete naći eskimske sanjke i anorake, glave smanjene u ritualima, šarene lutkice i svakakve druge igračke stare nekoliko stoljeća, modele raznih kućica, zbirke kamenja i minerala, razne talismane i predmete koji su služili kao uroci, urođenički nakit od perja, drva i kamenja, preparirane životinje, školjke i još milijun čuda.
Muzej se smjestio na tri kata, a glavna prostorija se izdužila kroz sva tri i u njoj se na počasnom mjestu koči ogroman indijanski totem, također visok tri kata. Sve u svemu, pomalo nadrealno i definitivno vrijedno preporuke i posjeta.
U suvenirnici je moguće naći jednako otkačene suvenire koji nisu skupi čak ni za hrvatske pojmove, ako si već niste kupili nešto s ultrapopularnim ‘Keep Calm’ sloganom. Šalice, bedževi, majice, upaljači, ručnici i tisuću drugih stvari s ‘Keep Calm’ nude se na svakom koraku, s raznim varijantama nastavka rečenice.
Ne jedem bubrege i iznutrice ali zato…
Nažalost (ili na sreću), nisam probala sve čari britanske kuhinje. Ne jedem bubrege, jetrica i ostale iznutrice pa je puno jela automatski otpalo, no neke varijante pita s mesom i povrćem su mi se svidjele, kao i guste juhe od raznog povrća i grahorica. Zato sam u potpunosti uživala u kolačima – ‘[lightbox link=”https://coolklub.com/wp-content/uploads/2014/01/sticky-toffee-pudding.jpg#”]sticky toffee pudding’[/lightbox], primjerice, garantira trenutno povišenje kolesterola i možebitnu potrebu za većim brojem traperica, no bilo me briga.
Tijekom šetnje uličicama Woodstocka u jednom sam trenutku zbilja ostala u čudu kad sam ugledala bankomat. Manje bih se čudila da sam, primjerice, srela Robina Hooda. Možete si onda zamisliti kako tamo tradicija čvrsto drži svoje korijene!
Sočni, slatki biskvit s puno datulja i s raznim začinima, preliven umakom od ukuhanog šećera, maslaca i vrhnja (sad vam je jasniji ovaj dio s kolesterolom i premalim trapericama) je prava bomba u kojoj treba baš hedonistički uživati.
Osim ovog kućnog specijaliteta, uživala sam i u keksima i slatkišima kupljenim u dućanu, kao i u kolačićima iz lanca ‘Pret A Manger’ (još jedna preporuka – i sendviči i kolači su stvarno ‘za prste polizati’).
Ako se zateknete u Oxfordu i ostane vremena za izlet – definitivno treba vidjeti Woodstock. Prekrasan dvorac sa šetnicom bio je dom Winstona Churchilla, a sam gradić sačuvao je apsolutno i totalno engleski štih. Tijekom šetnje uličicama Woodstocka u jednom sam trenutku zbilja ostala u čudu kad sam ugledala bankomat. Manje bih se čudila da sam, primjerice, srela Robina Hooda. Možete si onda zamisliti kako tamo tradicija čvrsto drži svoje korijene, i kako mi se čini, ni ne pomišlja popustiti.
Vezana tema:
Najbolja mjesta za studiranje u EU
Autorica je prof. Dora Ječmenjak, profesorica u školi stranih jezika Smart, Zagreb
.
[divider]Ovaj tekst nastao je u suradnji sa školom stranih jezika ‘Smart’ [/divider]
Smart škola stranih jezika posluje od 2006. godine, a dio je Smart grupe zadužen za poduku stranih jezika za sve uzraste: općeg i poslovnog tečaja stranog jezika, pripreme za međunarodno priznate certifikate, hrvatski za strance, pripreme za maturu i poduku te jezično savjetovanje.
