Cijeli život slušam i živim: ‘Životne oluje! U nama! Oko nas!’ Vjerojatno kao i mnogi, postavljala sam pitanje: ‘Gdje se tu krije istinsko življenje života? Želim li propustiti njegovu ljepotu i dar života? Zaista?!’ Odlučila sam se othrvati sveopće prisutnom negativizmu bez obzira na sve. Izabrala sam strpljivost. Mir. Stvaranje. Ljubav. Rad. Zabavu.
Sreću u malim stvarima.
Život kao bombonjeru. Raznolika okusa. I baš sad imam jednu takvu samo za vas. No, prije svega, osjećam da moram napisati ovo: Da se mi razumijemo, ja volim svoju Slavoniju ali život su mali gušti, a jedan od njih je i vikend iz snova. Malo mjesto pod suncem. Jedan takav vikend mi je promijenio život. Otok Lošinj.
Bilo mi je dovoljno 48 sati. Ostavljajući metropolu za sobom nisam puno razmišljala. Samo potreba za odmorom. Tek na trajektu probudio me miris mora i šum valova.
Počela sam zamjećivati ugodnu promjenu. Možda je presudno bilo proljeće? Ili, moje godine? Dogodila se jednostavno – ljubav na prvi pogled. Miris, dodir! Uslijedila je ugodna vožnja kroz fascinantni otočki krajobraz do grada. Mali Lošinj. Odlučila sam se zaustaviti. Prva jutarnja kavica na rivi. Neprocjenjivo.
Stara gradska jezgra, smještena u uvali, dočekala me s prvim zrakama sunca. Svježina opranih, kamenom popločanih ulica miješala se s mirisima bilja, cvijeća i šume borova. Palme duž rive, cvjetne gredice, terase i pogled na uvalu. Galebovi u potrazi za ribarskim brodicama… To much?! Ni približno!!!
Kontrast starom gradu, a opet skladno ukomponiran u stoljetnu šumu, dočekao me hotel Bellevue u kojemu ću provesti vikend iz snova i donijeti svoju definitivnu odluku (iako sam je već znala). Bijeli princ! Pitam se da li sam mu prva dala ovaj nadimak? Jednostavno sam uplovila u njega… Fascinirao me otvoren, svijetao prostor suvremenog dizajna.
Kamen, mramor, drvo, zelenilo u središnjem ustakljenom atriju. U sobi s pogledom na uvalu Čikat – ostala bih zauvijek! I more, tek na par koraka. Privatna plaža. Dovljno da misli, umirene, otplutaju s valovima. Ugodna toplina sunca. I zrak koji možeš udahnuti punim plućima.
Udišeš na nos jer ne želiš prestati uživati u miomirisima bilja. Poželiš taj skriveni adut vitalnosti, otok Lošinj, za trajnu destinaciju.
Osjećaj se nastavio kroz sve ostale aktivnosti. Kilometri i kilometri šetnice uz more. I zatim lagani povratak. Spremna za jednu dobru masažu. Ne mogu vam opisati preporod koji sam doživjela. Možda bih ga mogla usporediti s guštom koji sam doživjela šopingirajući u Belle Epoque, novootvorenom butiku. Izbor vodećih svjetskih brendova na jednom mjestu. Istančanim ukusom birani primjerci odjeće, nakita… WOW!
Ono što ne smijete propustiti: vidikovac Providenca, koktel u baru na Boriku, Miomirisni vrt, naravno Muzej Apoksiomena. Zastanite na glavnom trgu u Malom Lošinju. amo će vas, sigurna sam, dočekati neki program. Jazz, pop, fešta… Ali i nakon svega i samo bistro more i specifičnu mikro-klimu.
I dragi moji, da zaključim! Ja sam pronašla svoje mjesto pod suncem. Ljetovanje mi nije dovoljno. Vikendi prekratki. Selim na Lošinj!!! A, vama na dar: preporuka – provjerite uživo. Možda i vas život iznenadi…
