Autorica CoolKluba piše: Možda ste primijetili i sigurno znate, vjerojatno i ne obraćate pažnju osim kada je u pitanju neka doskočica ali zašto nam gadgeti, navigacije i ine stvarčice, govore umilnim ženskim glasom? U čemu je štos?
Dok ‘navigam’ kroz promet tražeći Slunjsku ulicu na Trešnjevci lagano šizim zbog krivih uputa koje mi daje ženski glas. Ne zna “Ona” da je Crikvenička ulica, koja vodi do mog odredišta, zatvorena i da mi treba nova ruta. Gasim navigaciju i zovem svoju voditeljicu ureda (vjerojatno bi se u neka prošla vremena zvala sekretarica) i molim je za pomoć. Riješeno. Jupika! Živjele voditeljice! Potom sam nazvala mamu da je pitam kada ćemo se naći u gradu i gdje bi mogle pronaći poklon za prijateljicu.
I sad stanka.
Zašto je to, pobogu, uvijek ‘ona’, a ne ‘on’? Zbog čega nas (i) kroz život vode ženski glasovi?
Za početak, ajmo iskreno: zar bi se vi pouzdali u “njega” da vam daje upute, čita poruke, odgovara na mailove, ugovara sastanke i slično?!? Siri, Cortana, Đurđa (kako iz milja zovem tetu navigatoricu iz auta) sve su to žene i trebat će puno truda, rada i preodgoja, da se tu nešto promijeni. Kao da smo u seriji ‘Madmen’ i ‘ona’ je uvijek pomoć, a nikada pokretač… ili ipak?
Nevjerojatno je kako i ja, kao samosvjesna feministica (čitaj: ne luda baba već ona koja želi jednaka prava za žene što predstavlja jednaku isplatu plaća za isti posao kakav obavljaju i muškarci), gotovo uvijek tražim pomoć od žene.
Moja mama ultimativna je pomoć i asistencija jer uvijek pronađe stvari koje mislim da sam izgubila. Puno govori i činjenica da sam se odmah pobunila kad mi je nedavno dragi želio promijeniti glas navigacije u automobilu na njega. Tražila sam “nju” nazad!
Znanstvenici kažu da tu postoji i biološki faktor jer većina nas preferira ženski glas (ide to, kažu oni, još od maternice). Povijesno, ženski glas tu je još od II. Svjetskog rata kad ga se moglo čuti u kokpitima zrakoplova, nešto kao prvi navigacijski sustav. I sve to zato jer se radilo o kompletno muškom okruženju u kojem je bilo lijepo čuti ženski glas.
‘Malo sutra’ mislim ja i ne slažem se s tim: Oni nisu bili dovoljno hrabri da sami sebi priznaju kako bi muškom glasu jednostavno manje vjerovali! Sva ta muškadija u kokpitu sigurno nikad nije, baš kao i ja, tatu pitala gdje im je kapa, šal i rukavice od prošle sezone.
Odgovor nikad ne bi dobili (čast iznimkama, ali one samo potvrđuju pravilo).
Vjerojatnije je da je i njihov otac, baš kao i moj proteklih dana, od svojih supruga tražio šal, kapu i rukavice.
Idemo dalje: muškog zaposlenika da mi vodi ured, hmmmm, dalo bi se o tome raspravljati, ali teško. Ono u čemu se mogu potruditi kreirati promjenu je u odgoju svog sina jedinca, mada mi se i sad već čini da je to borba s vjetrenjačama i da je njemu njegova asistentica (moja malenkost) na raspolaganju 24 sata na dan.
Nema druge nego prihvatiti realnost i u #coolklub stilu čak i u ovoj priči pronaći nešto pozitivno.
♦ ZA ŽENE, pozitivno je da se iza svega toga ustvari krije snaga, moć i navigacijski sustav bez premca (zamislite, ljude možete usmjeravati). Sve je to u našim rukama. Bez žena, očito je iz primjera koje sam navela, nitko ne bi znao kud da ide.
♦ ZA MUŠKARCE, uživajte u tome baš kao Don Draper iz “Madmena” jer imate svoju osobnu asistenticu sa sexy glasom i stasom (Cortana je lik iz igre pa se zna i kako izgleda) bez da je supruga ljubomorna.
Iako virtualne dame poput Siri i Cortane ne mogu skuhati kavu i napraviti sendvič, bit će tu još neko vrijeme. Baš kao i one od krvi i mesa, koje ‘iz sjene’ upravljaju svijetom.
Ja: Siri can you make me a sandwich?
Siri: I can’t, I have no condiments.
Ja (odlucnije i s imperativom): Siri make me a coffee!
Siri: Sorry, Barbara, I can’t look for places in Croatia.
Zamislite htjela me je poslati u prvi kafić – bravo Siri i ti se emancipirala!
