Život u stranoj zemlji znači dijeljenje iskustava, rješavanje problema i kulturnog šoka. Na sve se to lako prilagoditi kada imaš cilj. Evo dvije priče o tome
Jakov iz Zagreba i Ivan iz Niša dvojica su mladića koji su u Kanadi vidjeli, kao i mnogi ljudi s ovih prostora, šansu za ‘boljim mogućnostima’ koje im njihove zemlje nisu mogle priuštiti.
Različitih zanimanja, ali podjednakih želja za uspjehom, Jakov i Ivan odlučili su započeti svoj život u dalekoj Kanadi. Kako smo već pisali, prema istraživanju Economic Intelligence Unit magazin (EIU), tri od pet najboljih gradova za život nalaze se upravo tamo. Što to kanadske vlasti čine kako bi život učinile ljepšim?
Jakov je po zanimanju građevinski tehničar i u Kanadu je otišao prošle godine i to s jednim ciljem – raditi, zaraditi i svakako se vratiti u Hrvatsku. Ivan je diplomirani novinar iz Niša koji dugo nakon završetka studija nije mogao naći posao, pa se prvo odlučio zaposliti na kruzeru casinu i na taj način zaraditi za postdiplomski studij u Kanadi.
Nakon provednih godinu dana u Edmontonu u Kanadi, Jakov je upoznao neke ‘poznate’ prednosti nove zemlje u kojoj živi život bez stresa, uređen sustav, bezbrižnost oko egzistencije, profesionalnost i kvalitetnu radnu etiku. Trenutno radi kao soboslikar i zadovoljan je uvjetima rada i plaćom, te mogućnošću napretka:
Svatko tko radi i želi raditi, ovdje će si, u vrlo kratkom periodu, priuštiti osnovne stvari za život za kojima ljudi u našoj državi vape. Uz osnovno, zaradi se dovoljno da se uštedi, priušti putovanje ili nešto drugo što si netko poželi.
Jakov dodaje kako oni snalažljivi i uporniji mogu, uz posao koji obavljaju, naći i part – time poslove koji su plaćeni između 10 i 15 dolara po satu i isplaćuju se u gotovini. Radi se o poslovima čišćenja, cateringa, zanatskim i sličnim poslovima. Ono što bi Jakov nazvao minusima života koji trenutno živi u Kanadi je otežana mogućnost dobivanje stalne radne vize, ističe i da je period privikavanja bio težak na početku kao i upoznavanje ‘nepoznatog’ i sklapanje poznanstava i poslovnih veza.
ZANIMAT ĆE VAS: Lista deset najboljih gradova za život
Ivana je u Toronto poveo vlastiti moto u kojem naglašava da je ulaganje u razvoj osobnih potencijala kroz obrazovanje najbolja investicija. Ove jeseni upisao je postdiplomski studij iz marketing managementa i nada se da će se svaki ušteđeni dolar kojim si plaća studij na kraju isplatiti i pokazati kao dobar potez. Pred sam odlazak Ivan se namjerno nije previše informirao o novom gradu i zemlji u kojoj će živjeti.
‘Nisam htio sam sebi stvarati neka očekivanja koja bi dolaskom bila podcijenjena ili precijenjena. Svjestan sam da je to pomalo naivno, ali ja sam se vodio tom logikom. Moja namjera bila je da sva iskustva vezana za Kanadu steknem upravo na njenom tlu, nikako ranije’ – pojasnio nam je Ivan.
Ivanov studentski ritam kojim trenutno živi dozvoljava mu nešto opušteniji pristup, pa uz predavanja i učenje stigne upoznavati grad, povremeno raditi part-time poslove i družiti se s ostalim studentima. Međutim, situacija nije idealna, Ivan ističe da treba uložiti puno truda, rada i odricanja, ali da sve izgleda potpuno drugačije kad shvatiš da se sve ipak isplati.
Ivan nam je opisao svoj susret sa multikulturalizmom u Kanadi :
‘U mojoj grupi mnogo je internacionalnih studenata koji dolaze iz Ukrajine, Engleske, Indije, Japana, Kolumbije, Rusije itd. Imamo puno zajedničkih projekata i kroz studijski program upućeni smo na međusobnu suradnju. Studirati u takvoj sredini jako je zanimljivo, imaš priliku upoznati sve vrijednosti multikulturalizma na jednom mjestu – u učionici.’
Dok Jakov u Edmontonu radi fizički zahtjevniji posao, Ivan u Torontu radi lakše, studentske poslove koji ga nerijetko mogu i opustiti svojom jednostavnošću. Poslovi koje studenti mogu raditi unutar kampusa su najčešće vezani za knjižnicu i kafeteriju ili se može postati ‘notetaker’ – posao ‘hvatanja’ bilješki s predavanja i pisanja skripte. Za poslove van kampusa studenti se prijavljuju preko studentske udruge koja se studentima javi čim se ukaže prilika za posao. Ivan je tako već radio neke manualne poslove u tvornici auto-dijelova i u tiskari.
‘U tvornici auto-dijelova vadio sam iz kutije vijak po vijak i gledao da li imaju navoje. Ako ima, u redu je, ako nema, stavljaš ih sa strane. U tiskari sam stavljao gumicu na svežnjeve letaka i slagao ih u kutiju. Uživao sam u jednostavnosti toga’, rekao nam je Ivan.
Jakov i Ivan ističu neke osobine koje su primjetili kod Kanađana uz naglasak da je to njihovo mišljenje vezano uz njihovo vlastito iskustvo. Jakov primjećuje da je radna etika na kvalitetnijem nivou uspoređujući ju sa Hrvatskom i da su mogućnosti za napredovanjem pojedinca mnogo veće, da su bezbrižniji, ali i zahtjevniji u poslovnom smislu i za svoj novac traže maksimum. Ivan naglašava komunikativnost, susretljivost, savjesnost i predanost Kanađana, ali i njihovu usmjerenost na individualizam.
VEZANA TEMA: Život među oblacima – kako je socijalna radnica postala stjuardesa
Kad je u pitanju nešto po čemu bi se Kanađani očito razlikovali od ljudi s naših prostora, obojica spominju da su ljudi iz Kanade suzdržaniji, mirniji, diskretniji, užurbaniji i da jako puno rade, pa nemaju puno vremena za druženje. Ivan je naveo nekoliko dobrih i loših strana života jednog stranca u Kanadi :
Dobre strane su što je sve novo i imaš priliku dobro usavršiti svoj engleski, upoznaješ nove ljude, nova jela, novi grad i naučiš se samostalno funkcionirati u potpuno novoj sredini. Loše strane su također vezane za to što ti je sve novo, usamljen si, daleko od obitelji i prijatelja, sarma nije kao kod kuće, a rakije ni nema.
Planove za ostanak u Kanadi imaju obojica, ali razlika je u duljini ostanka koju Ivan i Jakov planiraju:
Obzirom na moju osobno, a i situaciju u našoj državi, ostao bih samo onoliko koliko mi treba da stvorim temelje za pristojan život u Hrvatskoj, a na koji način, konkretno ovisi o mogućnostima koje se još ukažu u ovoj ‘zemlji mogućnosti’ – objašnjava Jakov.
Ivan je malo oprezniji:
Nakon završetka postdiplomskog studija imam mogućnost prijaviti se za radnu dozvolu i nakon toga naći posao u struci i ostanem još neko vrijeme u Kanadi. Trenutno sam fokusiran na studij i idem korak po korak dalje. Nisam još dovoljno hrabar da dajem bilo kakve prognoze o daljoj budućnosti i ostanku jer se i procedure oko radnih viza mijenjaju iz godine u godinu.
Mladi su, voljni su dati od sebe maksimum i žrtvovati se u mnogočemu kako bi ostvarili svoje ciljeve u zemlji u kojoj su ih mnogi prije njih uspjeli ostvariti. Da li bi priliku da ostanu u Kanadi prihvatili da im se ostvari, teško je reći. Ipak, sudeći po njihovim trenutnim razmišljanjima, Jakov ima možda kratkoročniji cilj za ostvariti u Kanadi, dok Ivan ima dugoročniji.
Ne prikazuju Kanadu kao zemlju koja je poželjna za život baš svakome, realni su i objektivni, ali svjesni su da njihovo trenutno lijepo iskustvo zvuči još ljepše mladima iz Hrvatske i Srbije koji posao ne mogu naći, koji ga imaju, ali im plaće ne dolaze, kasne ili pak nisu adekvatno plaćeni za svoj rad.
Kako su sa sobom u Kanadu ponijeli naš mentalitet, kulturu, druželjubivost i temperamentnost, tako će vrlo vjerojatno i iz Kanade obojica kući ponijeti neke ‘kanadske prednosti’ koje će im dobro doći u kojem god poslu nastavili svoju karijeru.
