Naša autorica počela je filozofirati od muke, bit će dovoljno pogledati prvu rečenicu ovog posta da se uvjerite o čemu pričamo
“Odluke često nije teško donijeti, ali je svakako teško u njima ustrajati”, sve više shvaćam što je pisac time htio reći. Prvi tjedan nije bio dramatičan. Lagana upala mišića nakon prvog dana je brzo nestala. Negdje potkraj tjedna, pronašla sam komentar ispod videa Jillian Michaels na Youtube kanalu:
Jeste primijetili kako prvi tjedan ima barem četiri puta veću gledanost od drugog, trećeg i četvrtog?
Informacija je na prvu zabavna no, nakon početog drugog tjedna nisam se više smijala. U drugom tjednu vježbe su znatno teže, napornije i ozbiljnije. Jilian stalno ponavlja „Get comfortable by being unconfortable.“ To je navodno njezin recept za transformaciju vašeg tijela (mršavljenje i ‘tesanje’ tijela). „Samo?“ Ovaj trening je sve, samo ne „samo“.
Luda je! Palo mi je par puta na pamet da u stvari i ne želim izgledati kao njene dvije prijateljice iz pozadine, da je možda lakši trening nešto što mojem tijelu više odgovara, da bih možda trebala promijeniti, ali da, opet su to isprike, a za njih u ovom tipu treninga nema mjesta.
Iskustvo od različitih treninga prije, kao i onog za polumaraton, mi kaže da je važno ustrajati. I da, priznajem da iz prva dva pokušaja nisam uspjela baš svaku vježbu izvesti do samog kraja. No, dan za danom i drugi tjedan prođe.
Rezultate vidim, neke. I prilično su dobri rekla bih. Ali ako je drugi tjedan bio znoj i suze, ne želim znati što me očekuje dalje. Sigurno i krv i znoj i suze. Naporno vježbanje 5-6 puta tjedno po pola sata čini mi se efikasno, zasad.
Naizgled nije teško pronaći ‘samo’ pola sata dnevno kako bi odradili trening i krenuli u ovu avanturu, ali svakako je teško pronaći energiju. U tome mi samo pomaže ona krilatica: Work hard, play hard…
Pogledajte treninge iz drugog tjedna:
https://www.youtube.com/watch?v=htc91eokuM8