Hoćemo li im dati da se zabavljaju sami pa kukati cijelog života ili možemo stvoriti želju i napraviti nešto dobro i korisno da se nađemo među njima?
Čistoća. Obožavam ovu bjelinu, na papir mislim. Ili na zaslon laptopa kada otvarate program za uređivanje tekstova. Veseli me. Bjelinu je jako teško održati čistom. Tako i papir. Na njemu uvijek nešto ostane. Ako si kreativan od buhe stvarno možeš napraviti slona. Ne samo na papiru.
Čistoća, bolje rečeno brisani prostor kojeg je iza sebe ostavila ekonomska kriza zapravo je jednaka bijelom papiru. Neću reći da me veseli ali naučila me užasno puno. Gospodarska kriza može zahvatiti privredu jedne ili više država ali nipošto ne smije zahvatiti i vaše stanje uma.
Kriza o kojoj govorim traje s više ili manje žestine već pet godina i samo pogled na broj nezaposlenih i uništeno gospodarstvo govori da nas je sravnila možda i gore nego ratnih godina.
I što ti tu vidiš dobroga, pitate?
Uspoređujem to s ovom bjelinom s početka priče. Možda nikada u bližoj budućnosti moja generacija neće imati bolju priliku. Možda nikada stvari neće biti tako svedene na nulu/čistinu iz koje može izrasti nešto novo i dobro. Da pojednostavim, kriza nas je sve svela na jednaku razinu. U pitanju je nova igra, nulti nivo u kojem sve počinje iz početka:
1) nove ideje
2) nova pravila
3) nove prilike
4) novi momenti
Kriza je očito ubila jedan način života i otvara nam drugi. Živimo dakle u novom, a od sutra i u puno širem kontekstu zajednice u kojem će nas zabavljati novi pobjednici.
Hoćemo li im dati da se zabavljaju sami pa kukati cijelog života ili možemo stvoriti želju i napraviti nešto dobro i korisno da se nađemo među njima?
Dragi cooleri, a kako se vi borite/nosite s krizom?
