Nisu li onda društvene mreže ekvivalent trendovske Pradine torbice koju ste si priuštili, a onda je držite u ormaru i tek ponekad ‘prošećete’ na špici?
Za veliku većinu hrvatskih tvrtki i brandova Facebook je ‘must have’ društvena mreža. Slična je situacija i u svijetu. No, uzmite u obzir podatak da je tek 30% brand stranica na Facebooku aktivno u pravom smislu te riječi. Nisu li onda društvene mreže ekvivalent trendovske Pradine torbice koju ste si priuštili, a onda je držite u ormaru i tek ponekad ‘prošećete’ na špici? Već na trećoj šetnji, pregazilo vas je vrijeme. Vaša je torbica iz stare kolekcije.
U Hrvatskoj ‘biti’ na društvenim mrežama znači ‘biti’ na Facebooku. Nemate li otvoren profil za svoj perspektivni obrt ili j.d.o.o. ili (ne daj bože) poznatu tvrtku s dugogodišnjom tradicijom (sjetite se samo koliko je Podravki trebalo za otvaranje stranice) slijedi pogled pun nevjerice. A nakon toga i lavina dobronamjernih savjeta zašto biste se trebali pozabaviti društvenim mrežama.
Jer, hej, nema tog odraslog Hrvata koji se ‘ne kuži’ u Facebook. Razbacivanje preporukama i floskulama bitno je skromnije kada su u pitanju neke druge društvene mreže. Rekla bih i njihovo poznavanje, općenito.
Pravih i pametnih savjeta o uspješnom vođenju Facebook stranice također je mnogo. Kao i odličnih primjera koji potvrđuju da društvene mreže zaista olakšavaju marketinške i PR napore te osiguravaju prisniji odnos s korisnicima. Nikako ne potcjenjujem znanje i predanost pravih stručnjaka za društvene medije, niti opipljive dokaze. Njima unatoč, i bez obzira hoćete li mi vjerovati ili ne, vama Facebook, niti društvene mreže, ipak, nisu potrebni ako:
• pravila pristojnog ponašanja nisu nešto što prakticirate u svakodnevnoj komunikaciji s korisnicima i klijentima
Zaista ne vidim potrebe da svoje ‘napredne’ socijalne vještine demonstrirate pred stotinama, tisućama ili desecima tisuća ljudi.
• mjerite uspješnost svoje komunikacije po tome kako stojite u odnosu na konkurenciju
Vaših 9875 fanova, 1013 followera ili 573 člana u grupi sami po sebi ne znače apsolutno ništa. Osobito ne ako su kupljeni, pa većina njih slabo govori hrvatski.
• mislite da je vođenje profila na društvenim mrežama posao za koji je dovoljno pet minuta dnevno
Ne, nije lako ostati pozitivan, i zabavan, i educirati korisnike svaki dan, 365 dana u godini. Sjetite se samo, profila prosječnog (Facebook) korisnika u Hrvatskoj: pojedinac s viškom vremena koji se razumije u sve, zna vrlo malo, ali ima mišljenje o svemu. Kratak fitilj i slabo poznavanje pravopisa koje se kompenzira psovkama također su česte osobine.
• dovoljno ste hrabri (ili bolje rečeno ludi) da komunikaciju na društvenim mrežama prepustite pripravniku bez referenci jer ‘košta’ 1600 kuna mjesečno (i to vam je glavni kriterij prilikom zapošljavanja)
Mladost i komunikativnost nisu jamstvo da će se osoba kojoj ste odlučili prepustiti društvene mreže snaći u interakciji s korisnicima. Vi, zapravo tražite osobu koja je psiholog, enciklopedija, vatrogasac, stručnjak za online marketing, analitičar, dežurni policajac i još mnogo, mnogo toga.
• ne želite ‘gubiti vrijeme’ na edukaciju svojih zaposlenika o korištenju društvenih mreža na kojima ste prisutni
Prisjetite se primjera zaposlenice s info pulta Turističke zajednice grada Krka. Njoj, na žalost, nitko nije objasnio tko sve može vidjeti objave na Facebooku.
• i na kraju, ako se općenito ne zamarate potrebama i mišljenjem korisnika i čekate da društvene mreže ‘izađu iz mode’.
Komunikacija s korisnicima i klijentima nije posao koji možete raditi usput. Ne mislite li o svojim profilima brinuti kako treba i uložiti neka sredstva, ili još gore, ako ne znate čemu li vam uopće služe, društvene mreže vam zaista ne trebaju.
Sigurno vam i samima pada na pamet još poneki razlog zašto nipošto ne treba imati otvoren profil na društvenoj mreži. Nadopunite listu. Vrijeme je za malo više truda i orginalnosti u komunikaciji, a manje kopiranja drugih. Oni koji ne misle raditi posao kako treba, ne bi ga trebali raditi uopće.
