Manje od dva tjedna do utrke, a ja na prisilnoj pauzi

sindrom pretreniranosti
sindrom pretreniranosti

Uhvatila me prpa zbog ozljede, što ako ću morati odustati? Stao sam i, što se kaže, osluhnuo tijelo. Nisam čuo ništa pametno i krenuo dalje


Pripreme se lagano primiču kraju. I nije da ostajemo bez teksta nego jednostavno nemamo vremena pisati. Zagrebački maraton, za nas polumaraton, prema službenoj stranici počinje za 11 dana 10 sati i 30 minuta. Našre pripreme za ZG polumaraton ušle su u finale. Sada spuštamo dužine treninga jer slijedimo naš plan.

PLAN TRCANJA POLUMARATONA
CoolKlub plan treninga

Nakon prehlade, ponovo sam izgubio tjedan priprema zbog ozljede (na slici osmi), točnije dionice od 8, 7 i 14 kilometara. Neznam zbog čega ali zglob desne noge odjednom je naotekao i dva ili tri dana bilo je prilično bolno.

Mislim da sam se malo preforsirao jer sam u četiri dana pretrčao 34 kilometra (9 u subotu, 18 u nedjelju i 7 kilometara u utorak). Mojem početničkom koraku to mora da je bilo previše. Ili nije. Iskreno neznam. Znam da je bilo bolno i da me bilo prpa da bih mogao odustati sada kada sam na kraju priprema. Odlučio sam stati na nekoliko dana i, kako se kaže, osluhnuti svoje tijelo.

Nisam čuo ništa.

Što sam dosad naučio? Sve je prilično zeznuto. Kada misliš da možeš ošine te slezena pa moraš stati na par minuta i laganim tempom odmoriti i nastaviš dalje kao da se ništa nije dogodilo. Nakon prvih tjedana disanje je, barem meni, glavni oslonac u koncentraciji.

Ako me pitate što jedem dok trčim reći ću sve i to poprilično ali ipak izbjegavam svinjetinu, pohano, pečeni krumpir i sokove. Banane, chia sjemenke, kalcij, omega ulje, maslinovo ulje, povrće i tjesto su mi na tanjuru. I dalje sam na 92 kilograma, a na strateškom mjestu salo se istopilo. Milinica.

Pred utrku imam i nekoliko problema kojih bi se što je moguće prije htio riješiti.

  1. Neki dan su iza mene trčala grupica ljudi. Nisam se mogao, a da ne škicnem. Nisam ništa vidio. Skoro sam i pao. Samo sam čuo korake. Uznemirujuće mi je djelovao podatak da ću tako trčati u grupi s nekoliko desetaka ljudi. Kako ću se ponašati? Hoće li me ponijeti i razbiti mi tempo? Hoće li mi smetati? Ili možda ja njima…
  2. Znam da sam spreman ali uvijek postoji ono ‘ali’ koje me muči. I dalje ne vjerujem da trčim 10, 15 i 18 kilometara. Bojim se da na sam dan utrke ne počnem slaviti prerano pa da me u Ilici ne slomi moja bahatost. Na ovome ću raditi do kraja priprema. Samokontroli.

I to bi bilo to. Za sada.

Danas sam pretrčao sedam kiometara. Jedva sam se nakon tjedne pauze izvukao iz kuće. No kada sam izašao na cestu odlučio sam prvi kilometar dati sve od sebe i zagrijati se brzo pa što bude. Rezultat je 4,45. Nije loše. Mogao sam još ali sam se namjerno usporio i pokušao održati sporiji tempo. Zadnji puta kada sam pogledao štopericu bio sam na 6,15 min po kilometru.

Zadovoljan sam.

P.S. I ja sam počeo čitati knjigu Harukija Murakamija, ‘O čemu govorim kada govorim o trčanju’. Kako mi je samo promakla? Nevjerojatno štivo, svaku stranicu možeš citirati u krug.

More from Claudio Kramaric

Burgeraj: Dobro ime i cool ekipa, ali što je malo – malo je!

Burgeraj u Preradovićevoj ulici s puno ljubavi priprema hamburgere, problem je što...
Saznaj više

Odgovori

Vaša adresa e-pošte neće biti objavljena. Nužna polja su označena s *