Cool dokumentarac je zbir svjedočanstava ljudi koji govore o doživljaju Bruceovih pjesama, kao nečemu što ih prati kroz život i daje mu dodatnu dimenziju
Nekako mi je ova godina u znaku Bruce Springsteena. Imala sam sreće da sam bila prvi put na njegovom koncertu u Padovi 31.05., a sinoć sam umjesto tekme, završila u kinu gledajući dokumentarac ‘Springsteen & I’. Nisam bila jedina koja nije gledala utakmicu. Bilo nas je dosta. Cinestar je za premijeru filma, a zbog velikog interesa, otvorio još jednu dvoranu. Vjerovali ili ne! I to je cool. Vjerojatno mnogi od nas koji smo sinoć gledali taj film imaju neku priču o ‘Gazdi’ i sebi.
Springsteen & I – to je prvi put da dokumentarac o nekom glazbeniku nije posvećen njemu već njegovim obožavateljima. Onima koji ga prate svih ovih četrdeset godina duge i uspješne karijere. Naime, početkom godine na Springsteenovoj web i Facebook stranici osvanuo je poziv za obožavatelje da pošalju kratak video uradak o tome što za njih predstavlja ‘The Boss’ i njegova muzika. Najboljima, zapravo najinteresantnijima, je obećana ‘uloga“ u filmu. Bruce i njegova ekipa pomno su pregledali materijale i uz pomoć vrhunskih producenata te Ridleya Scotta, kreirali potpuno originalnu priču. Priča ima i Epilog, ali nećemo o tome, bolje pogledajte sami.
Pričice tzv. ‘običnih’ ljudi nisu ni najmanje obične, kao što naravno ni ti ljudi nisu ‘obični’. Teško mi je istaknuti bilo koju, jer je svaka za sebe posebna. Ono što je zajedničko svima, jest to da gotovo svaki od njih govori o Bruceovim pjesmama kao nečime što ih prati kroz život i daje mu dodatnu dimenziju. Soundtrack.
Iskreno divljenje prema tom čovjeku nije izgrađeno na skupim spotovima, produkcijama, seksipilu, golotinji, ekstravaganciji, skandalima i gomili instant hitova. Taj poseban respekt i ljubav koje njegovi fanovi (u koje uključujem i sebe) gaje prema njemu utemeljena je na svim onim, ponekad mi se čini zaboravljenim, jednostavnim vrijednostima.
Na ljubavi, na nadi, na ljudskosti i, naravno, tom pravom i sirovom, dobrom starom rock’n’rollu. Jer Bruce je prvo čovjek, potom izniman pjesnik, zatim vrstan glazbenik. Njegova muzika prelazi jaz generacija i širi dobre vibracije, u njoj se prepoznaje svatko, bez iznimke.
Kao i na sceni, tako i u dokumentarcu Bruce bezuvjetno odaje počast svojim obožavateljima, ali i preuzima odgovornost. Nešto što danas jako rijetko vidimo, odgovornost za svoju muziku u njihovim životima.
U vrlo kratkom isječku, jedinom gdje Bruce nešto govori, objašnjava zašto su mu koncerti toliko dugi i tako dobri. Kaže da jednostavno zna kako je mnogima u publici ovo jedna i jedina večer. Za njih nema repeta. Za njih nema ni sutrašnjeg koncerta, za njih postoji samo večeras. To je, kaže, glavni razlog da on i njegov jednako nevjerojatno fantastičan E Street Band sviraju kao da nema sutra. Tako nije ni čudo da je proglašen najboljim Live Act-om (prema Rolling Stone-u).
Bili obožavatelji ‘The Bossa’ ili ne, svakako pogledajte ovu cool pozitivnu priču. Priču o jedinom ‘Gazdi’ kojeg svakako trebate slušati!
P.S. Očekivanja su ispunjena, baš kao i ona Hrvatske da se izbori za Svjetsko prvenstvo u Brazilu (čestitke dečkima!).
