Ovaj post zapravo je nastavak na jednu mail konverzaciju i, moram priznati, kvalitetnu kritiku: zašto ne pišete o ljudima koji imaju posao, a njime nisu zadovoljni
Ovaj post zapravo je nastavak na jednu mail konverzaciju i, moram priznati, kvalitetnu kritiku: zašto ne pišete o ljudima koji imaju posao, a njime nisu zadovoljni i gdje su ‘zabrljali’.
Bilo bi smiješno tvrditi kako sam upravo o tome razmišljao – ali uistinu jesam! Isto tako bila bi laž da kažem kako me ove teme nije i pomalo strah. Strah od svih onih koji upravo traže posao i u ovom se postu ‘vide’ iza svakog zareza. Nije mi namjera izazivati. Čak i ako je tome tako, reskirat ću jer smatram da i iz ovoga možemo nešto naučiti.
Prvo, svi se javljaju na sve natječaje, neki i uspiju dogurati do drugog kruga za posao pa ga i osvoje pa je normalno da nakon nekoliko mjeseci ushita slijedi naglo prizemljenje (što mi je to trebalo?).
Drugo, nuditi rješenja i savjete za novi posao sa tolikim brojem nezaposlenih neki bi mogli krivo shvatiti. Kao uostalom i ja prije četiri igodine, kada sam usprkos svojem 15 godišnjem iskustvu u medijima poželio biti – ‘Netko. Makar i nekoj XY trgovini’. Ne umanjujem važnost bilo kojeg posla, ali jako dobro znam da neki poslovi jednostavno nisu za mene – neke jednostavno ne bih mogao raditi.
Odnosno bih, na uštrb svih onih ljudi u mojoj blizini koji bi bili prisiljeni trpjeti moje nezadovoljstvo i – mene. Dakle, nuditi neko novo pre(do)mišljanje vezano uz promjenu posla moglo bi se shvatiti iritirajućim (blago rečeno). No, ajmo i to napraviti.
Dakle, svi smo mi u jednom trenutku spremni prihvatiti doslovce ‘bilo kakav posao’. Problem je u tome što taj posao nije baš onakav kakvog si želimo. Da li ga i dalje treba prihvatiti?
U tom svjetlu pronašao sam izjavu Heathera Huhmana iz Glassdoora, online stranice za posao. On kaže da smo svi mi nakon dugotrajne potrage za poslom spremni prihvatiti bilo što, ali i da uvijek imamo i drugih opcija.
Smatra da je naoko dobra odluka (prihvatiti bilo što) može biti i loša jer se može dogoditi da slijedom aktivnosti koje vam nikako ne odgovaraju sami sebi radite štetu. Na primjer, [lightbox link=”https://coolklub.com/wp-content/uploads/2014/02/loš-posao1.jpg#”]puno trpite i šutite[/lightbox], pa postanete loš radnik i dobijete otkaz koji se ‘lijepo ističe’ u vašem životopisu (ili radnoj knjižici).
“Kada se susretnete sa ponudama koje vam ‘nisu sjele’ trebali bi se zapitati da li ćete ih prihvatiti, pokušati pregovarati za bolju poziciju ili ste spremni pričekati još malo”, veli Huhman
Ovo su pitanja koja bi si trebali postaviti prije nego prihvatite posao ili ste ga već prihvatili i osjećate da nešto nije kako treba:
• Da li prihvaćanjem ponude zapravo ugrožavate previše? Kako sam naveo, imaginarno mjesto u nekoj trgovačkoj kompaniji zadovoljilo bi me na prvu loptu, no spoznaja da je to tô i da nema dalje, kao i to da se od mene očekuje izvršenje zadatka na koje apsolutno nisam spreman, polako bi me dovelo do ludila.
Poslovna ponuda koja se u našem slučaju teško ili nikako ne dobiva time ima svoju dobru i lošu stranu. Da li će vas prijevoz na posao stajati više nego što trebate za život. Možete se ‘švercati’ u autobusu ili tramvaju ali kad-tad stići će vas ruka pravde, morat ćete latiti kaznu i ponovo se sjetiti loošeg posla na kojem puo radite, a niste dovoljno plaćeni. Ako ste naviknuti na višu poziciju ili ste osjetljivi na nepravde kad-tad puknut ćete kao koštica (na poslu ili kod kuće) i, vjerojatno, od obje strane zaraditi žuti karton pred isključenje. Trebali bi zastati na trenutak i razmisliti o ovome. Ja apsolutno znam kako vam je. Možda ste u kreditima i egzistencija vam je ozbiljno dovedena u pitanja ali iz iskustva znam da sve dok niste ‘u crvenom zaslužuje ozbiljno promišljanje,
• Ako ste ambiciozni ima li šanse da kroz neko vrijeme napredujete? Na svakom poslu naučit ćete nešto novo. Kada ste napokon u situaciji da na stolu imate ponudu za posao pokušajte se malo odlijepiti od tog stola i sagledati širu sliku. Hoćete li moći učiti, razvijati se, možda i posjetiti neku konferenciju kroz godinu, upoznati konkurenciju i proširiti svoja znanja. Ovo su jako male stvari o kojima kvalitetni poslodavci vode računa. Čak i kada se nema novaca nije problem unutar tvrtke osmisliti vrstu ad-hoc doškolovanja (promjenama unutar tvrtke kada jedan voditelj ureda dolazi k vama, a vaš voditelj ima predavanja za drugi odjel). Ovo su stvari zbog kojih neki ljudi razmišljaju na način otići ili ostati.
• Da li posao koji razmatrate pokriva vaše osnovne potrebe? Ovo je ujedno i najteže pitanje jer pokriva apsolutno sva očekivanja. Od potrebe za odjećom koju inače nosite do potrebe za društvenim sadržajima i onima koje direktno utječu na vašu obitelj. Nije uvijek sve u novcu ali neke osnove treba biti.
• Da li je posao koji se nudi potencijalna stepenica za dalje? Rođen sam sredinom sedamdesetih godina i dosad sam naučio da, za razliku od svojih roditelja, mirovinu vrlo vjerojatno neću dočekati na poslu koji sada radim. Hoću reći: postoje poslovi koji su odskočna daska za dalje. Svako iskustvo koje dobijete daje vam šanse da trasirate put svojoj karijeri.
Na kraju, nikada odluke nemojte donositi pod prisilom ili na prečac. Možete pokušati pregovarati o svojoj aktualnoj situaciji na poslu bitno je samo da imate cilj što želite postići.