Smršavio sam 40 kila i ne debljam se… Od stidljivog gubitka kilograma pa do još bržeg vraćanja istih dugačak je put sve dok jednog dana ne počnete bušiti rupe u remenu.
UPDATE: Nagradna igra je završena ali to vas ne spriječava da čitate! Prvo post, a potom po knjigu na linku dolje!
Ova je knjiga kao neplanirano začeto dijete čijim su začećem roditelji, koji se vole, ushićeni, oduševljeni, iz aviona se vidi da će to dijete zauvijek biti voljeno, obožavano. I bude. Nema ali.
Dijete se otelo kontroli u trenutku kad sam postao sposoban formulirati rečenicu da mislim da najbolje knjige o mršavljenju zapravo nisu knjige o mršavljenju. Nego o promjeni životnih navika, o odabiru života naspram nekog oblika umiranja, autodestrukcije, čega već.
Dijete me često razveseli, najčešće subotom ujutro. Ljudi koji skidaju kile najčešće se važu subotom ujutro. I tad me ili nazovu, ili za dobro jutro čitam poruke sretnih.
Tri neuspješna pokušaja mršavljenja, by the book
-
PRVO ČAROBNA JUHA OD CELERA
Naravno, na putu od 70 do 134 kile nekoliko sam puta pokušavao smršavjeti izgladnjujući se.
Prvu dijetu preporučio mi je Nedjeljko Šević, zvani Beg, kolega koji je prelomio knjiški blok dvije moje knjige. Navratio sam mu u studio i zaprepastio sam se vidjevši da se prepolovio. Pitao sam ga kako je uspio.
“Nećeš biti gladan, a skidat ćeš kile”, ohrabrio me je. “Čarobna juha bazirana na celeru, koji valjda izvlači vodurinu, stvarno je dala rezultate. Dakle, te juhe smiješ jesti kad god hoćeš i koliko hoćeš, jednom na tjedan počastiš se srednje velikim biftekom s paradajzom, jednom bananama. Kava isključivo bez šećera.”
Dao mi je recept. Skuhaj glavicu zelja, korijen od kilogram celera, dvije paprike, tri glavice luka ili poriluka, litru pasata od paradajza, dvije kocke za juhu. I to je to. Te juhe smijem jesti koliko god hoću, kad god hoću. Jede li mi se u ponoć, u tri ujutro, nema problema, dolovce kad god poželim.
Ali, ne smijem jesti ništa drugo, osim, četvrti dan smijem ručati biftek ili kakvu govedinu, ne više od četvrt kile, a s tim smijem pojesti i šest paradajza. Peti dana dopuštene su tri banane.
Doista, kile su padale da ti pamet stane. Ali. Ali, čim sam se dva puta pošteno najeo, vratio sam kilažu.
“Priznaj, ti bi sad ubio za komad mesa”
-
NIJE MI POMOGLA NI DIJETA BRONČANIH IZ ’98.
Još za vrijeme jedenja čarobne juhe, koja mi se, iako sam gubio i četiri kile tjedno, zgadila nakon mjesec dana (povraćalo mi se od pogleda na nju), drugu dijetu mi je preporučio tadašnji predsjednik Hrvatskog nogometnog saveza, Vlatko Marković.
“Priznaj, ti bi sad ubio za komad mesa”, reče mi tada Marković.
“Da. Kako se to kaže, ako ne bih umro, ubio bih za komad mesa”, našalio sam se.
“E, sad ću ti reći za dijetu kojom sam naplatio mnoga pića od naših reprezentativaca…” Ne zaboravite da su ti reprezentativci ’98. bili treći na svijetu, da među njima ima osvajača Lige prvaka, respektabilnih bundesligaša, polubogova Serie A, najplaćenijih na svijetu…
Uzeo je komad papira i na brzinu, dan po dan, ispisao jelovnik za cijeli tjedan. Dakle, prvi dan meso na žaru, drugi dan meso na lešo, treći dan zelena salata s kuhanim jajem, četvrti dan riba, i tako dalje, do sedmog dana jedenja samo mesa.
I ta je dijeta funkcionirala dok sam je se pridržavao, ali vratio sam kile čim sam se dva puta pošteno najeo. Mislio sam, valjda sva gladovanja imaju smisla treba li čovjek skinuti nekoliko kila koje je dobio jer ili neko vrijeme nije kalorije spaljivao kretanjem, ili je jeo više nego što se rekreirao.
Pa se samo treba dovesti u red. Sportašima ta dijeta rješava sve probleme, ali ne i nama uredskim tipovima.
A onda sam shvatio.
-
PROBLEM SUGERIRA RJEŠENJE, IZGLADNJIVANJE SUGERIRA KRETANJE
Treći recept za mršavljenje mi je izdiktirao kvartovski dobri duh Puška, istinski sportaš tijelom i dušom, restorater, bolji kuhar, a još bolji čovjek. Slušajući njegov savjet nisam miješao bjelančevine i ugljikohidrate, nisam jeo iza sedam (ili nekih dana iza osam) navečer, a ako bih se baš zaželio pizze, onda bi pizza bila jedino što sam tog dana pojeo.
I opet isto. Dva dana se ne pridržavaš asketizma, i vratiš kile…
Pokušavao sam prevariti prirodu dijetama bez vježbanja. Problem sugerira rješenje. Kreći se.
Nekoliko sam puta kupio razne sprave za vježbanje iz televizijske prodaje. Spravu za trbušnjake sam tri dana nakon kupnje, s izlikom da udara u parket i da buka smeta susjedima, poklonio prijatelju.
Bila je glomazna, u ionako pretrpanoj garsonjeri samo je smetala. Kupio sam i sobni bicikl, pa sam neko vrijeme utakmice gledao vozeći, a ne sjedeći ili ležeći. Bicikl je čak neko vrijeme služio kao vješalica za odjeću, ali i njega sam poklonio. Sestri.
Probao sam i nekakve tablete za mršavljenje. Pomagale su samo ujutro, jer bih ujutro čim bih ih popio trčao na WC…
Ali, ovaj put je bilo drukčije. Stvarno drukčije. Kao što se u Devetoj simfoniji Oda radosti prvo pojavljuje tek kao nagovještaj pobjede, tako se, usprkos demotivirajuće, deprimirajuće malaksalosti nakon manje od kilometra hoda, u moju svijest konačno probila rečenica “Sine, poznaješ li jednog jedinog debeljka koji svuda hoda?”.
Odlučio sam, ali ovog puta sam čvrsto odlučio da ću pješačiti u svakoj prilici. I to, po pravilima rekreacije. Ako mogu prehodati samo pet metara, hodat ću pet metara i odmoriti. Pa novih pet metara! Navikavat ću organizam na sve veće i veće napore, pa da vidimo kako će ispasti, što će od toga biti.
Ogledalo laže, možda i vaga
-
ALI REMEN SIGURNO GOVORI ISTINU
Hajde, da vam odmah kažem što vas najviše zanima: smršavio sam 27 kila za četiri mjeseca.
Prvih mjesec dana nisam se usudio stati na vagu. To je kao vojnikov sićometar u prvim danima odsluženja roka. Što, da stanem na vagu i vidim da više nemam 134, nego 133 ili 132 kile? Jednako depresivno. A i te vage…
Vrag bi znao kolika im je tolerancija. Da vaga koja košta pedesetak ili stotinjak kuna može biti precizna, pih!
Neprijatelj je i ogledalo. Prvo zato što je odraz u njemu vjeran, a onda zato što je odraz optička varka. Nije zafrkancija. Na samom početku mršavljenja doista sam bio debeo. Jedan kroz jedan, debeo.
Trbušina, i salo na bokovima. Dalje, kao da je salo netko skidao stružući ga lopaticom, mašćuvara je silazila s bokova.
Međutim, kako sam mršavio, tako sam sam sebi izgledao sve deblji. Salo mi je prvo nestajalo tamo gdje je zadnje nastalo, s lica. I to sam vidio za tjedan i pol. Super. Onda sam skidao mast s nogu, zbog čega sam izgledao kao da je na čačkalice nabodeno bure.
A bure je posebna priča. S njega sam salo skidao sloj po sloj. I to prvo s prsnog koša, tako da trbušina bude prekrasno istaknuta. Trbušina, i salo na bokovima. Dalje, kao da je salo netko skidao stružući ga lopaticom, mašćuvara je silazila s bokova. Što je još jače isticalo trbuh. Na kraju faze nestao bi i sloj masti s trbuha.
I tako u krug. Skidanjem idućeg sloja sala s prsnog koša opet mi je trbuh izgledao veći nego što je. Skinem sloj s boka, pa mi trbuh izgleda još veći, i tako dalje i tako dalje.
Zato sam vjerovao samo remenu, i živio sam za jutra u kojima bi mi hlače spadale da nisam na remenu probušio novu rupu. Skidao sam rupu na remenu za mjesec.
Vagao sam se isključivo nakon što bih morao probušiti rupu na remenu. Nakon četvrte rupe, nisam urlao od sreće, nisam pustio suzu, ali sve izraze oduševljenja odradio sam u sebi: 107 kila! Wow, 27 kila manje za samo četiri mjeseca.
Evo kako…
Najbolja knjiga o mršavljenju može se kupiti na ovom linku: Smršavio sam 40 kila i ne debljam se.
