Da parafraziramo: Nikada ne kuhaj drugome ono što ne bi želio da drugi skuha tebi. Neka nam ovo ljeto ostane u pamćenju i po okusu u ustima (među ostalim!)
– Baaaaarbaaaaariiiiica dooooođi!
– Želiš li vidjeti kako razvlačim tijesto?
Nakon tog poziva, uvijek bi brzo dotrčala do bakine kuhinje i širom otvorenih očiju pratila njene vješte ruke kako meko tijesto bacaju u zrak i kako se malo pomalo kuglica umiješanog brašna, vode, ulja i prstohvata soli pretvara u tanko, prozirno tijesto koje se proteže prekocijelog stola.
‘Mora biti tako tanko da se ispod tijesta mogu čitati novine’ govorila je. Često bi me potakla da povlačim rubove, pažljivo i nježno i da joj pomognem još malo razvući već ionako tanko, tanko tijesto. Štrudle iz bakine kuhinje uvijek su bile i ostat će sastavni dio mog djetinjstva.
Možda sam baš tada započela svoju ljubavnu priču s hranom. Od djetinstva do danas, moja osjetila često traže svoj „fiks“ i sve su pronicljivija i zahtjevnija po tom pitanju.
Nisam samo stroga prema mjestima gdje volim jesti, već i prema samoj sebi. Međutim, oni koji kuhaju znaju, da ljutnji u kuhinji nema mjesta. Kuhati možete samo i jedino iz ljubavi. Baš kao što je moja baka iz ljubavi razvlačila tijesto za štrudl.
Ljubav je nekad i patnja…. nedavno je bila sezona artičoka (#ludazaartičokama) i ja sam na placu u Padovi kupila samo pet komada. Poslije Padove, stali smo u jednom od vrhunskih outlet shopping centara gdje ženske cipele i torbice jednostavno traže da ih kupite po super povoljnim cijenama.
Odabrana „droga“ mora biti svježa, po mogućnosti organska, pažljivo začinjena da ne prekrije okus namirnice, stopljena s jednako dobrom ekipom namirnica na tanjuru. Još kada me na prvi pogled osvoji svojim izgledom na tanjuru….onda frcaju iskre.
Nisam u tom shopping centru kupila baš ništa, a u Zagreb sam stigla polu-plačući. Ne zbog krpica, već zbog ‘onih, samo, pet artičoka koje smo pojeli za jedan ručak’. Kako je velike talijanske ili romana artičoke u Zagrebu gotovo nemoguće nabaviti, moje cviljenje za [lightbox link=”https://coolklub.com/wp-content/uploads/2015/06/articoke_cijela.jpg#”]artičokama[/lightbox] potrajalo je deset dana. Srce mi je puklo na pola. #nesretnaljubav
Ima tu i puno sexa u toj ljubavi. Kad mi meso lijepo pečene i kvalitetno začinjene capesante prijeđe preko nepca i stvori ugodu na jeziku od koje mi se naježi koža, e to je #foodporn.
ZANIMAT ĆE VAS i OVO! BON APÉTIT Svjetski i domaći blogovi o hrani (koje pratimo)
Žestoki doživljaj koji se može kod dobre kuhinje mjeriti s vrhuncem u krevetu pretvara me u pravog pravcatog junkija. Odabrana „droga“ mora biti svježa, po mogućnosti organska, pažljivo začinjena da ne prekrije okus namirnice, stopljena s jednako dobrom ekipom namirnica na tanjuru. Još kada me na prvi pogled osvoji svojim izgledom na tanjuru….onda frcaju iskre.
Ovim postom najavljujemo Cool Foodie kolumne zdravih recepata koje obožavamo!