S vremena na vrijeme volimo oploviti u glazbene vode. Sada nas je na put natjerao album Jhené Aiko ‘Soled out’, poslušajte i kladimo se da ćete ponovo stisnuti play!
U glazbenom svijetu dominantnog popa s izlizanim receptom za uspjeh koji najčešće podrazumijeva da (ponajviše u glazbenom smislu) prestanete biti to što jeste, svako ime koje ‘ispliva’ i to britko odbije i riskira sa ‘svojim’ zaslužuje šansu i respekt.
Jedno takvo ime je i Jhené Aiko, mlada glazbenica iz Los Angelesa koja se oglušila na savjete da bi trebala zvučati više ‘ovako ili onako’ i odlučno ustrajala na stvaranju vlastite glazbe, sviđala se ona velikoj masi ljudi ili samo maloj grupi pojedinaca.
Najveća posebnost koju posjeduje Aiko neupitno je njen glas koji nema snagu jednog r’n’b glasa, ali posjeduje impresivnu privlačnost u svojoj senzualnosti i slatkoći koji vas s posebnom lakoćom mogu natjerati na neprestano slušanje. Velik broj ljudi s tim će se glasom upoznati tek putem debitantskog albuma ‘Souled out’ koji je izašao 9. rujna, međutim Jhené Aiko već godinama stvara svoju glazbu i njeno ‘izbacivanje’ svijetu tempira polako i promišljeno.
Njen prvi mixtape ‘sailing soul(s)’ pojavio se 2011. godine, a prazninu do prvijenca ‘popunila’ je svojim EP-ijem ‘Sail out’ s kojim se publika upoznala prošle godine.
U naslovima svojih uradaka igra se riječima sail (ploviti) i soul (duša) čime je htjela pokazati odmak od riječi sličnog izgovora sell (prodati) i time naglasiti da svoju ‘dušu’ nije htjela prodati, nego ju pustiti da putem glazbe ‘plovi’ prema njenoj publici.
Od mixtapea do današnjeg debitantskog albuma utjecaj glazbenih žanrova poput hip hopa i r’nb’-a uvelike se osjeti u vokalnoj tehnici i tekstovima JhenéAiko, ali njena glazba ponajviše pripada neo-soulu i alternativnom r’n’b-u. Suradnja s jakim hip hop imenima poput Kanye Westa, Commona, J. Cole-a i Drake-a dovela je Aiko i do producenta pod imenom No I.D. koji je radio na većini pjesama na njenom novoizašlom albumu.
Soulom ispunjen, ‘Souled out’ lirički je vrlo realan i iznimno ‘umirujuć’ album, Aiko piše priče iz vlastitog života i komponira ih u svoju glazbu i tako spontano privlači slušateljevu pažnju. Album vam svojim (gotovo strogo) određenim laganim tempom dozvoljava da ga slušate ili samo kao opuštajuću pozadinu dok radite nešto drugo ili da mu se posvetite u potpunosti i dopustite mu da vas zaokupi.
Pjesme s albuma poput ‘Promises’ i ‘W.A.Y.S.’ sa svojim jednostavnim, ali jakim tekstovima djeluju inspirirajuće i iako vam je ono što ćete nakon njih zaključiti već poznato, ipak će baš ta jasnoća, koju u svoje pjesme Aiko unosi, na vas djelovati relaksirajuće i ugodno. Naslovni singl ‘Pressure’ vrti se na američkim radio postajama već nekoliko tjedana i iako će po nekim glazbenim kritičarima biti (i već jest) svrstan u pop, Jhené Aiko se od pritiska da stvara glazbu koju ne želi- već odmaknula.
Hoće li ono što ova mlada glazbenica radi postati popularno ili neće ostaje nevažno sve dok njen menadžment zajedno s njom ostane pri stavu da Aiko nastavi raditi glazbu koja najbolje odgovara njenom vokalu i karakteru. Za one vjerne fanove koji su uz nju od početka važno je da ona isto tako ostane ‘vjerna’ sebi i onome što predstavlja od kad je samostalno ušla u svijet glazbe. Nekoj novoj vojsci fanova to može tek postati važno – nakon preslušavanja njene, zasad još uvijek skromne diskografije.
