Uzimam drugu vreću, na nju pišem ‘Buvljak’. Ironično, u tu vreću slažem haljinu koju sam prije godinu dana uzela od sestre na sličnom buvljaku i niti jednom obukla!
Srećom da sam pompozno najavila i javno obećala da krećem s Projectom 333, odnosno da ću napraviti veliku čistku ormara i tri mjeseca živjeti sa 33 komada odjeće. Kažem srećom jer da nisam, bila bih sigurno odustala. kao što sam odustala prošle i pretprošle godine.
Dovoljno je bilo da otvorim ormar. Kako da iz tog mora odjeće izdvojim samo 33 komada?! (Zapravo i manje jer u brojku od 33 ulazi i obuća, jakne i kaputi, nakit, torbe i ostali modni dodaci..ostaje mi zapravo 20-ak komada odjeće).
Što da radim s ostalim? Dio sasvim sigurno mogu pokloniti. Dio mogu spremiti u kutije, ali kamo ću s tim kutijama?!
Želim odustati, samo malo srediti ormar i nastaviti sa životom. Ali, obećala sam i znam zašto sam obećala da ću tri mjeseca pisati kako mi ide – baš zato da ne odustanem.
Ne mogu baš tri mjeseca lagati i izmišljati pa nastavljam.
OK, vadim hrpu po hrpu odjeće iz ormara i krećem komad po komad.
Spas pronalazim u kutiji koju označavam sa ‘Ljetna roba’ pa u nju slažem sve one majice kratkih rukava, suknje i haljine koje i nisu samo ljetne, ali nemam još snage odreći ih se skroz. Da, i one haljine koje nisam nosila već dvije ili više godina, ali nekad su bile skupe ili sam ih ulovila za dobru cijenu pa mi je teško rastati se od njih.
U jednu vreću ide odjeća za donaciju. Vesta, hlače ili jakna koje ja više ne nosim mogu odijevati nekog drugog, ali neki mi se komadi odjeće čine neprimjerenima za donaciju. Čipkasti top bez rukava, kratke hlačice ili kričavo roza majica…uzimam drugu vreću, na nju pišem ‘Buvljak’ i odlučujem da ću pozvati sestru i prijateljice pa neka uzme što koja hoće.
Ironično, u tu vreću slažem haljinu koju sam prije godinu dana uzela od sestre na sličnom buvljaku i niti jednom obukla!
Ostalo mi je 40-ak komada, od kojih se dio ne računa jer ide u kategoriju odjeće za po kući koja se ne broji. Drugo probiranje prolazi lakše i brže, sad sam već istrenirana odbaciti viškove, a i brojka je ograničavajuća pa koliko god mi sva tri para crnih hlača bila dobra,udobna i praktična svjesna sam da će mi jedan par morati biti dovoljan.
Izbor mi dosta olakšava činjenica da sam još prije koju godinu spontano počela nositi uglavnom crnu, bijelu i crno-bijelu odjeću tako da sad imam 20-ak komada koji se skoro svi mogu nositi jedni s drugima. Organizirati takvu, minimalnu garderobu u kojoj će se sve moći međusobno kombinirati upravo je i jedan od ciljeva Projecta 333.
Ormar mi je prodisao. Uredan je, znam gdje je što, sva odjeća mi je na vidiku čim ga otvorim, ali mogu se obući i žmirečki – ne paralizira me izbor,a i sve ide sa svim. Ovakvi tekstovi obično uključuju prije i poslije sliku ormara, ali ja nisam slikala ormar prije. Jer me sram. Toliko je bilo loše da ne mogu to pokazati.
Nakon čistke, iz ormara su izbačene četiri vreće odjeće i jedna velika kutija tzv. ljetne robe, nekoliko torbica, dosta nakita te hrpa šalova i sličnih dodataka.
Da, #firstworldproblem je pretrpan ormar, #firstworldproblem je i što tri mjeseca ne smijem kupiti ništa novo. Nekima se i 33 komada odjeće čini sasvim dovoljno pa im je moj izazov bio ‘samo’ 33 komada odjeće. Kakogod, taj problem nisam dosad uspjela riješiti i sretna sam jer sam napravila prvi, veliki korak.
Hoće li ljudi primijetiti da stalno nosim istu odjeću, pitanje je koje najčešće muči žene koje se upuste u Project 333. E, to je tema za sljedeći tekst u kojem ću otkriti i jedan mali trik koji sam otkrila, a koji dopušta više odjevnih kombinacija, a bez varanja!
Više o temi #Projekt333 pogledajte klikom na fotku:
