Iskreno, nikad nismo vidjeli post u kojemu je riječ ‘hvala’ napisana toliko puta. Ako pročitate cijeli tekst znat ćete i zašto. Perica – respect!
Prije malo više od dva tjedna, 6. rujna, završio sam utrku ‘Ironman distance’ koje se održala u Podersdorfu u Austriji. Da, ljudima je općenito teško pojmiti što je to IronMan i kolike su to distance, pa su najčešća pitanja koji si bio… Teško je to objasniti, jer to je zapravo krivo pitanje ili pitanje postavljeno krivim redoslijedom.
Oni koj znaju o čemu se radi najprije čestitaju na završetku i na vremenu koji postigneš (ako je bolje od njihovog). Mogu napisati da sam sad u glavi načisto sa svime što se dogodilo prije, tijekom i nakon utrke. Prije mogu reći da sam bio siguran (u glavi) i da sam se dobro pripremio. Ipak mi je to struka. No, opet je prisutna trema i priznajem da tjedan dana prije utrke nisam baš bio sasvim svoj.

Brinulo me mnogo detalja i toga hoće li biti sve u redu. Od problema s biciklom i kotačima do odgovarajuće prehrane i bojazni da nešto ne griješim u vezi s time. Neću puno drobiti o tome kako je prošla sama utrka. Ali evo ukratko:
Plivanje prošlo brzo, malo lelujanja na izlasku iz vode, superspora tranzicija na bicikl. Bicikl – super osjećaj i mali pad snage u 4/6 krugova ali ipak brzo s prosjekom cca 36km/h, opet superspora tranzicija od 5 minuta. Uglavnom sve je dobro prošlo do trčanja i 10-og kilometra kad su počeli problemi sa žuljevima koji su me natjerali na pauzu od pet minuta zbog stavljanja flastera i mijenjanja čarapa i 600mg ibuprofena pa dalje sve, ajmo reći, relativno dobro.
Do 34 kilometra trčanja kada su žuljevi pukli…
Krvi je bilo na tenisicama i tada je postalo teško, nije više bilo tehnike, nije više bilo ničeg već 8 km do cilja!
Moj cilj je bio ne razmišljati o tome i prilagoditi se. Kilometri su prolazili jako sporo, zadnji okret i 5,25km do cilja.
E, tu je počelo boljeti i koljeno. Mislio sam ovako: Sad samo trebam ubaciti pozitivno razmišljanje i razmišljati o onome što dolazi poslije cilja. Mislim na Sanju. Motivira me i bodri, podrška je cijelo vrijeme i razmišljam koliko bi bilo teže da nije tu i dal’ bi uopće završio. Misao na obitelj me najviše motivira da završim jer sam svjestan koliko su me podržavali u tome.
I da, nisam mogao doći Luki i Leonu pred oči, a da nisam IRONMAN kao što sam rekao da ću biti nakon utrke… Šalim se naravno. Tako su prolazili metri i kilometri i stigoh do zadnja 2 kilometra. Uz sve bolove ubrzam i finishiram (kao da ti netko da nitro).
Taj finiš me doslovce satrao, nakon ulaska u cilj malo sam lelujao i tražio Sanju. Osjećaj umora je nadvladao osjaćaj zadovoljstva i nije bilo mjesta velikom slavlju.

Dva tjedna nakon što mi je sve još svježe, osjećaj zadovoljstva je tu. Sve na čemu sam radio se ostvarilo. ZEN!
Zašto sad ovo pišem? Pa želim svima koji su u ovome sudjelovali ujedno i zahvaliti. Svima koji su držali fige da završim i svima ovima koji su držali fige da ne završim – dali su mi još više motivacije. Ja sam inatlija pa hvala im stoga. Šalac. Hvala Svima mojima iz Triatlon Klub Trimax jer su bili odlična podrška.
Hvala svim ostalim triatloncima i Ironmanima na savjetima. Hvala ekipi s Durmitora na odličnim treninzima. Posebno triu Viks, Jaki, Cole – da nije bilo brdskih ciljeva na 100km bicikla i 3000 m penjanja ne bi bio ovaj prosjek na bajku. Hvala mojima iz kluba koji su sa mnom peglali dužine na trčanju koje baš ne obožavam (Zveki i Domi …).
Hvala mojoj obitelji u Koškovcu što su nekad pričuvali Luku i Leona tako da sam mogao trenirati, mislim da sam puno ljudi zaboravio ali i njima hvala. Hvala mojim Trimaxovcima i Trimaxovkama na torti i lijepom dočeku na povratku u ZG!!! Zvjezdana Veljković, Domagoj S Dorotic, Juraj Dorotić, Ivana Nigović, Martina Nigović, BošnjakIvan Pečur….
ALI najveća hvala mojoj djeci i ženi Sanji! Bez njih i njene potpore ne bi bilo ničeg. Sve su mi na svijetu. I samo sam svjesniji toga nakon svega ovog! HVALA, lijepo je imati takve prijatelje i takvu obitelj!
Vezane teme:
Kondicija Vs. Fitness: Kako znati da li vježbate dobro?
Treninzi za amatere: što su zone treninga i zašto vam baš one trebaju
[divider]O AUTORU [/divider]