Burgeraj u Preradovićevoj ulici s puno ljubavi priprema hamburgere, problem je što taj mališa teško ispunjava svoju zadaću. Naime, da vas nahrani…
Hamburger je evoluirao. Daleko je to od onih koje je nam je posluživala teta u borosanama u Splavnici na početku Tkalčićeve (danas ona trgovinica cipelama na početku ulice) prije dvadeset i kusur godina. Bila je to lepinja veličine slonova uha u kojoj su se gurali smrznuta pljeska, luk i ajvar (kečap je stigao kasnije). I bio je to najbolji hamburger u Zagrebu.
Vjerojatno zato jer je bio jedini (Ham-Ham je stigao zericu kasnije). Pravi soc-hamburger! Ostavština na koju su nas nedavno podsjetili kuhari na Plitvicama.
A kako je danas? Danas mnogi tvrde da je najbolji hamburger u Zagrebu moguće pojesti u Burgeraju u Preradovićevoj 13. Otišli smo baciti oko i sva svoja osjetila za meso ubacili u pogon. Kome nije do čitanja ja i dalje mislim da Burgeraj ne može ponijeti tu titulu te da je ovo najbolji hamburger u Zagrebu, a evo i zašto.
DOJAM PRVI
Adresa: Preradovićeva 13. Kvadrata malo ali zato cool uređenih. Taman za veselo srce jednog 40 godišnjaka kad u kutu ‘snimi’ prastaru konzolu Space Invaders (zaboravih pitati da li radi). Mašala za uređenje, vizuale, interijer. Lego detalji su, čini se, must kada su hamburgeri u pitanju. Slične detalje imaju i u Papasu.
DOJAM DRUGI
U Burgeraj smo okrenuli u subotu. Ciljano. Željeli smo našeg miša nagraditi što nas je ranije počastio silnim peticama i općom pohvalom učiteljice. Prvi razred je iz nas. Hvala na pitanju – dobro smo.
Dočekala nas je draga konobarica. Prostor je bio prazan mogli smo birati mjesto. Sjeli smo.
- Jeste li nas vi nazvali maloprije? pitala nas je cura.
- Nismo.
- Onda ćete pričekati jer su prije vas zvali.
- Nema problema. Čekat ćemo.
Itekako! Da prevedem: Čuo sam da ste jako dobri pa ako moram malo pričekati da bi me napunili prefinim komadima fino pečenog mesa. Samo naprijed.
Gdje da čekam?
Tu?
Da se pomaknem tamo? Nema problema…
Ponuda prilično dobra. Pogotovo onaj tekući dio. Da nije bilo vruće odmah bih se bacio na neko pivo ali podne s preko nekoliko desetaka celzijusevaca i pivo u mojem sučaju nisu dobitna kombinacija. Odlučio se za sok.
Gledam menu i, gladan kao vuk, posve balkanski preskačem opise i skeniram na najveću cijenu jer očekujem vrijednost za novac. Ne?!? Očekujem NAJveći jer cijena nije sitnica. S krumpirićima naravno.
U Burgeraju to će reć: Triple komad s, navode, prefinim umakom-salsom od luka. Pogledam i opis. Pojeo bi cjenik i pola stola…
Baš kako nam je cura i najavila, nakon nas ušla je ekipa i praktički odmah dobila svoju klopu. Nisam im se bacio u tanjur ali i izdaleka sam primjetio: mladi par, upoznaju se tek, a kad se upoznaješ nemoš mrknut pola goveda s kečapom. Dakle oni mali hamburgerići su znak friške veze. Piju i sok. I to je OK.
Zamišljam svoj triple. NJAM…
Nakon nekoliko minuta TA DAAAMMM curka skreće put našeg stola. Obzirom da sam Burgeraj posjetio na temeju preporuke frendova nitko me nije upozorio da se tamo koliko god se ime činilo obećavajućim zapravo služe tabletice.
Malo je brate i za pod zub. Gledam ja svoj triple i šutim. Grickam polako, sabirem krumpirić po krumpirić i polako, ali stvarno polako žvaćem. Huljić bi rekao: Guštaaaammmm.
Trudim se guštat!
Pecivo me zaprepastilo. Tri komada meseka vire izvan ali to im i nije toliko teško. Zaključujem: U kontroliranim uvjetima kućne atmosfere ovaj hamburger potrajao bi mi, brat bratu, punih 45 sekundi. Brisanje ubrusom uračunato. U tom slučaju nastradao bi frižider. A ovako: Fin sam i miran i, kako rekoh, guštaaammmm.
Barbara je smazala svoj hamburger, Fran je pri kraju, a ja svoj triple i dalje grickam kao vrapćić. Kažem grickam jer sam čitao da mozgu treba 15-20 minuta da skuži da je proces hranjenja u tijeku. Ono, jedi polako i bit ćeš prije sit. Priznajem, ova matematika nije mi pomogla. Koliko god sam razvlačio ostao sam gladan.
Da je u pitanju stvarno mala [lightbox link=”https://coolklub.com/wp-content/uploads/2015/07/Hamburgeri-u-Zagrebu-Burgeraj-2.jpg#”]hamburger tabletica[/lightbox] govori i podatak da je naš malac nakon svega zaključio: ‘Uf, ja bi još jedan’. Inače se zadovolji manjim dijelom kriške pizze.
A koliko bi ih onda ja, pomislim.
Božesačuvaj.
DOJAM TREĆI
Da se osvrnem malo na cjelokupni dojam.
Pecivo: Da je kojim slučajem u pitanju izložba minijatura ovaj hamburger i pecivo dobili bi dobru ocjenu. Toliko detalja. Nedostatak sezama smatram minusom – ali to sam ja.
Umak od luka: Žao mi je ali nisam ga stigao osjetiti. Kladim se da je dobar.
Meseko: Skroz dobro pripremljeno i ispečeno ali, kako rekoh, skroz naskroz u tragovima. Malo ga je. Malo ga je. Ne stigneš ni okusit, a već nestane. Tužan!
Krumpirići: Narezani na kolutiće. Apetitlih ali ništa posebno.
Daleko je to od hvala kojih sam se načitao o Burgeraju. Bit će prije da je stvar u IN momentu. Nešto kao, nisi cool ako se nisi tagirao u Burgeraju. Za mene, Papa’s je miljama daleko iako su Burgeraj uspoređivali upravo s ovim mjestom.
Na kraju cijena. Burgeraj je čisti produkt hipsteraja. Trenda koji nam, među ostalim, govori i to da možeš odrapiti cijenu veću nego bi trebala biti.
Kraj priče: Da ne mislite, ja aposlutno podržavam visoke cijene. One u Dubrovniku. U prvoj zoni. Svuda gdje se može.
Gdje se može.
Burgeraj je cool mjesto ali osim ako ne prošire ponudu i pridodaju poveći komad mesa na svoj menu neće me vidjeti tako skoro. Imaju razmetno ime ali to se, na žalost, ne vidi i na tanjuru. Ajmo ekipa iznenadite me!
Vezane teme:
Najbolji hamburgeri u Zagrebu: Papa’s
