Kako među više od 450 kandidata pronaći pravog? Mnogi će reći ‘preko veze’, ali ukoliko ste ozbiljan poslodavac, teško da vam nečija preporuka i tzv. ‘veza’ može potvrditi da ste pronašli pravog kandidata
Ponekad se s takvim kandidatima možete uhvatiti u pravu klopku, ograničiti si izbor (jer ni ne znate što se drugo nudi), ali i ugroziti prijateljstvo, te dobiti ‘mačka u vreći’.
Preporuka Cool Kluba (stečena iz vlastitog iskustva) je da kandidatima ‘s vezom’ ili preporukom, kako god, date potpuno jednaku priliku kao i onima bez nje. Tako da im ‘veza’ zapravo omogućuje samo klasičnu prijavu na natječaj i sigurnost da će netko prepoznati vaše ime i prezime u mnoštvu.
Kako smo obradili temu o životopisu kao prvom susretu onoga tko traži posao odnosno kako se ne javljati na natječaj za posao. Pokušali smo pojasniti, zašto su prvi dojmovi bitni, kako i zašto je u životopisu bitno slijediti određena pravila i dati sve od sebe. Još jednom – to je baš kao ‘fuliranje’, netko vam se sviđa i želite na njega ili nju ostaviti dobar dojam. Pokušate se pokazati u najboljem svjetlu kako bi se istakli među mnoštvom.
Prema mojoj slobodnoj procjeni, ukoliko poslodavac već na početku ne eliminira one koji ne zadovoljavaju njegove osnovne preduvjete (npr. VSS ekonomskog smjera, poznavanje engleskog jezika, B kategoriju i MS office), kao i one koji imaju loše napisane životopise, imati će pred sobom 5-10% kandidata koji su se prijavili, a to je često puno previše da ih se sve pozove na intervju. Pogotovo kada je riječ o maloj tvrtki bez odjela za ljudske potencijale.
Eliminacijski ili selekcijski zadaci često su jedini način prepoznavanja nečijih vještina ili ne-vještina, ali i volje da isti kandidat da baš sve od sebe. Ne zaboravimo da se cijela priča zove: Natječaj za posao. Prema tome, bit će i pobjednika i gubitnika, i onog tko je bio drugi i treći. Zato, kao u sportu, trud se isplati.
Ispunjenjem zadatka koji su obično preslika svakodnevnih zadaća na budućem poslu nije toliko bitno njegova 100% realizacija. Nego revnost prema poslu. Vjerojatno ćete upravo time, ostaviti iza sebe još barem nekoliko kandidata. To je odgovor na pitanje zašto se taj krug često naziva ‘selekcijski’. Ne odgovaranjem na zadatke, poslodavcu olakšavate posao da vas ne pozove na intervju. Isto tako, ukoliko se radi o kreativnom zadatku – dajete mu uvid u vlastite ideje, zamisli, sposobnosti. Često sve ono što ne možete pokazati u životopisu, niti najčešće na intervjuu.
Međutim, što možete pokazati na intervjuu? Osim ako vas ne ispituje neki iskusni psiholog, koji uz pomoć svog silnog iskustva utemeljenog na proučavanju raznih osobnosti, može procijeniti sa 99,9% sigurnošću kakav ćete radnik biti (ipak ništa ipak nije sigurno), vjerojatno ćete se naći sjedeći nasuprot jedne, dvije ili možda čak i tri potpuno „normalne“ i „obične“ osobe – često nekog poput vas.
U ovom slučaju, sigurna sam, da vrijedi nekoliko
[divider]pravila na razgovoru za posao: [/divider]
• nikada ne podcjenjujte niti precjenjujte sugovornika.
• često u intervjuima nema pravih odgovora, ali iskrenost i pozitivan stav, mogu nadmašiti svaki ‘bolji’ odgovor.
• sigurno nećete ni sami oprostiti bezobrazluk, cinizam, omalovažavanje ili nepoštovanje. U svakom slučaju, nemojte onda očekivati da će vam isto biti oprošteno sa strane poslodavca.
• kakvo god pitanje dobili, odgovorite na njega iskreno i energično, bez preokretanja očima i drugih pokazatelja prezira.
• obratite pažnju na svoju neverbalnu komunikaciju jer takve pokazatelje često svi mi (bez obzira na poznavanje ili ne poznavanje psihologije) instinktivno prepoznajemo.
Ne zaboravite, da su i poslodavci samo ljudi. Često će nijanse odlučivati u finalu. Vrlo je vjerojatno da pri tome nikako neće zanemariti ni instinkte, niti osjećaj, jer ne zaboravimo, s odabranim kandidatom će u skoroj budućnosti morati provoditi jako puno vremena.
Vezane teme: