Nisam pazio, nisam pio vode, nisam gledao na brzinu, forsirao sam nepotrebno, nisam slušao Barbaru. Nisam, nisam, nisam…
Proteklog vikenda trčali smo od podnožja ceste prema Medvedgradu i preko Himpera do Grafičara. Ispunio sam jedan cilj zbog kojih sam i počeo trčati: da krenem kada god poželim i da imam dovoljno snage da bauljam po Medvednici i do vrha ako treba.
Ali avaj, bila je to najteža partija trčanja u posljednjih godinu dana. Teža čak i od polumaratona. Iako su mi posljednjih mjeseci ture ne kraće od sedam kilometara, iako pazim da u tjednu trčim barem jednu, a češće i dvije (brdske), ovaj put sve se umalo pretvorilo u fijasko – do Grafičara sam lipsao.
Ili sam se barem tako osjećao. Što se dogodilo?
Trčanje ljeti
Dakle, ovoga vikenda pogodilo se prvo pravo ljetno povećanje temeprature koje se itekako osjetilo i na stazama Medvednice. Bez obzira na krošnje, sunce je peklo k’o vrag. Barbara je lijepo vikala popij vode, uspori, vruće je. A ja nisam slušao.
Bio sam ljut kao pas jer nisam znao što mi se događa. Povukao bih par stotina metara, a potom zastao kao lokomotiva i disao na škrge i tako u krug. Svakim korakom rasla je moja ljutnja jer nakon samo pola staze imao sam osjećaj kao da nemam ni noge niti pluća, a da mi je u grlu hrpa pijeska. Ipak stigli smo do Grafičara. Ja na jedvite jade.
COOL INTERVJU: Lisa Stublić, MARATONKA U SRCU
DA NE POVJERUJEŠ: Par u šezdesetima prošle je godine svakog dana pretrčao maraton!
Slabiji tempo? Manje panike!
I sad, naravno, žena je imala pravo. Čitam o trčanju ljeti i, među ostalim lijepo piše: privikavanje na trčanje po snažnijem suncu i višim temperaturama zahtijeva prilagodbu od minimalno deset dana.
Ne paničarite ako je tempo slabiji. Da ne paničarim? Mjesecima, što bi Bandić rekao, jedem asfalt. Gore-dolje. Lijevo-desno. Kilometar za kilometar. Zakačio sam se na #citytrail a ovoga vikenda sve se pretvorilo u kaos. Mislim da bi mi savršeno odgovarao opis dizelaša iz 1989. s probušenom turbinom, a to baš nije lijepo.
Još jednom: Što raditi kada trčite ljeti:
Dakle, budite rekreativac kako spada, učite na tuđim greškama i evo nekoliko savjeta kako trčati ljeti od boljih i pametnijih od mene:
1) Voda. Voda. Voda. Hidratizirajte se kad god vam padne na pamet. Ako se napijete previše znat ćete granicu za idući put. Ja nisam slušao svoje tijelo nego sam mislio: Evo, ako sad popijem gutljaj stalno ću biti žedan i propast će mi trening. Ovako je skoro propao, ali da sam popio koji gutljaj vode bilo bi mi puno lakše.
2) Odjeća. Ovaj dio jedino sam ispoštovao, a on kaže: Zaboravite na pamučne majice. One prikupljaju znoj, postanu teške i zalijepe vam se za kožu što nije ugodno. Sintetika je u ovom slučaju zakon!
3) Izotonici. Što? Pitam ja. Ali da, ako je trening duži od 45 minuta po ovom vremenu gubite prilično mnogo minerala. Manje minerala, manje trčanja i više bolova poslije. To govorim dok pišem zavaljan u svoju fotelju jer me noge baš i ne slušaju.
4) Krema sa zaštitnim faktorom. Ako ne želite da vam nos izgleda kao mladi krumpir namažite se kremom. I tu sam omanuo i sva je sreća da mi je nos čitav.
5) Ne trčite nakon 9 ujutro i ne prije 19 sati uvečer. Naš trening počeo je u 10 sati. Enough said.
6) Brze treninge prebacite još ranije ujutro ili večer.
7) I da. Ne obmotavajte se nikakvim ‘čudotvornim’ folijama. Vaše tijelo samo će regulirati težinu prema vašim aktivnostima. Ne, ne umatam se u folije ali, ako se dobro sjećam, dok sam bio na izdisaju kraj staze, pored mene je hitro prošla jedna žena: šuš-šuš-šuš… čulo se pod majicom. Još jedna neznalica, baš kao i ja!
P.S. Uskoro ću napisati svoj prvi test tenisica. Riječ je o Salomon SCREAM modelu, reći ću samo da sam imao pravo na mini testu.
Vezane teme:
