Evo kako izgleda video prikaz svih osam faza u maratonu koje trkač (kako nam pričaju) proživljava svaki put iznova. Pobogu, zašto mu se vraćamo?
Prije dvije godine u ovo vrijeme počele su naše pripreme za naš prvi polumaraton, utrku u sklopu Zagrebačkog maratona 13. 10. 2013. Danas se pripremamo za nove izazove ali znate što? Nije nam bilo svejedno. Treninzi i svakodnevno upijanje savjeta i treniranje uma podrazumijevalo je priličan angažman. U skladu s time evo jedan filmić Iako je riječ o maratonu iskustva s prvog polumaratona prilično su slične.
UZBUĐENJE (prva 2 km)
Ništaaaa miiii neće ovi dan pokvarit… Sve je prekrasno. Ako je sunce prekrasno je. Ako je kiša lijepo je. Bilo kakav, dan je prekrasan. Trčanje je predivno, možeš se zagedati u sebe što je također predivno. Svi navijaju. Ja uživam. Trenirao sam puno, jeo zdravo, mišići su spremni. Popio sam dovoljno vode i sve je kao podmazano. Idemo!
PORICANJE (8 km)
Ok, malo zaostajem za svojim tempom, jesam da, malo sam usporen. Krivo sam zavezao tenisicu i malo me žulja. Ali to je OK. Ja, zapravo nemam problema. Gle, uspon!
To!
Super!
Neću još piti vode, ne treba mi.
ŠOK (17 km)
Što je ovo, pa još nisam ni na pola, a čini mi se kao da trčim cijelu vječnost. I što je ovo, još jedan uspon??? Krasna staza. Zar samo uspon na usponu?!? Ovo će biti teže nego što sam mislio…
IZOLACIJA (25 km)
Ta gdje su svi? Da nisam promašio stazu? Žedan sam kao graba. Zašto ranije nisam popio vode? Izgleda da smo sami. Staza i ja. I nemam ništa drugo za raditi nego se suprostaviti svim SVOJIM DEMONIMA!
OČAJ (30,5 km)
Umirem! Umireeem! Što mi je bilo. Zašto sam se odlučio na ovaj glupi korak? Kukovi me ne slušaju, noge odbijaju poslušnost, mislim da mi otpada mali prst na lijevoj nozi. Što još može poći po krivu? Ah, barem nisam udario u ZID.
ZID (35,4 km)
Aaaargghhhh. Udario sam u zid. Bože dragi nikada nisam bio ovako umoran. Osjećam se bespomoćno i umorno. Čak su mi i zubi umorni. Ja. Ja, mislim da je najbolje da odustanem. Sad i odmah. Da, tako je. Stanite dovraga svi koji trčite oko mene!
AFIRMACIJA (37 km)
Ne, a ne! Nisam trenirao tolike mjesece da odustanem. Ja nisam od onih što odustaju. Uspijet ću. Mislim na onog olimpijca koji je utrku završio sa slomljenom nogom. To je bilo odurno ali ako je mogao on mogu i ja! Idemo, cilje je ispred. Još malo. Korak po korak. Zamah po zamah. Trčim!
USHIĆENJE
Jesssssss!!!! Hvalatimajkobožjaisvisvecinanebu. Hvala ti majko i oče. Hvala ti ženo koja trpiš skupa samnom. Aaaaa Uspio sam! Ja sam pobjednik! Ovo je najbolji osjećaj na svijetu, ja sam …
Pomalo smjelo ali i istinito: nismo doduše pretrčali polumaraton a već krajičkom oka pratimo i čitamo kako treniraju maratonci. Umjesto teksta donosimo COOL video, ako ste željeli saznati (gotovo) sve o maratonu kliknite play!
Vezane teme:
