Došli smo do kraja ovogodišnjih priprema za Zagrebački polumaraton, a meni se čini da sam na početku. Na početku priprema – za maraton! Ili ipak nije još vrijeme. Danas je petak, još malo carbo-loadinga i puno vode. Bit će veselo…
Iako sam prošle godine izbjegla bilo kakve ozljede ili neugodne pojave koje prati treninge ovog tipa, ove godine nije bilo tako. Očekivanja su veća, a razne boljke izglednije i učestalije. Dva crna noktića na desnoj nozi planiram pažljivo prekriti tamnim lakom za nokte, dok se ne oporave. Salomon ne krivim – žuljeva je bilo i bit će! Šta je, tu je, a trkačko koljeno kanim zaliječiti smanjenim tempom treninga NAKON utrke.
Psihologija trkača mogla bi se usporediti s nekim radikalnim političkim strujama ili sektom. Mučenje vlastitog tijela do krajnjih granica predstavlja vam gušt. Bol u koljenima nestaje ponavljanjem pozitivnih misli kao kakvih molitvi. U meditativnom stanju kilometri mogu proletjeti, a endorfini koje će mozak lučiti satima kasnije stvoriti ovisnost nad ovisnostima: trčanje! Od pomisli da bi zbog nekog razloga mogla propustiti nedjeljnu utrku, počnem se tresti.
Trčanje u nekoj školi trčanja i takvu vrstu treninga nisam iskusila niti ove godine. Možda na neki način i bježim od toga, jer volim sama sebi određivati ritam i postavljati nove izazove. Iako ima svoje prednosti, solo trčanje ima i svojih mana. [lightbox link=”https://coolklub.com/wp-content/uploads/2014/08/plan-trcanja-polumaraton-2014..png#”]Plan [/lightbox]koji smo pratili ove godine, nije mi baš odgovarao.
Teško sam ga pratila, vrijeme mi je letjelo i stalno sam nešto nadoknađivala. Razočaranje što nikako ne mogu ubrzati ritam, raslo je iz dana u dan. I onda se desio preokret.
[lightbox link=”https://coolklub.com/wp-content/uploads/2014/10/traka-za-trcanje1.jpg#”]Traka za trčanje[/lightbox]. Dvije godine ju izbjegavam u širokom luku. Razmišljam o minutama i kilometrima koji na njoj ne teku brzo. Ali to je bilo prije dvije godine. Tada nisam imala polumaraton iza sebe i nisam imala kilometre koje imam u nogama.
Nedavno je traka za trčanje ponovo postala moja prijateljica. Pomogla mi je da uhvatim ritam (doslovno), shvatim da sam brža nego što sam mislila i vratila mi optimizam da ću ipak ove godine polumaraton završiti s boljim vremenom od prošle godine. *Bolje vrijeme, osim tenisica, ozljeda i prijeđenih kilometara, također je još jedna opsesija ili doktrina religije nazvane trčanje.
Danas je petak, još malo carbo-loadinga i puno vode. Bit će veselo. Gledam prognozu i žudim za ipak malo oblaka u nedjelju. Naime, jedini dugi trening od kojeg sam ove godine odustala, bio je na temperaturi i jakom suncu. Baš kakvo se očekuje u nedjelju. Držite nam fige…
Vezane teme:
Idemo trčati Zagrebački polumaraton i ovo je naš plan!
Pripreme za Zagrebački polumaraton (2013): Predložite nam rute trčanja
